Legenda kaže kako je jedan od najpoznatijih sarajevskih tersova bio Sarajlija po imenu Benderija (po zvaničnim podacima Avdaga Benderlić), čijem tersluku danas imamo zahvaliti za jedan od najzanimljivijih simbola Sarajeva – za čuvenu Inat kuću, smještenu prekoputa zgrade sarajevske Vijećnice.
Priča o Inat kući i Sarajliji Benderiji započinje u vrijeme kada je austrougarska vlast u Sarajevu krenula u izgradnju gradske Vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu (1892 - 1894.). A, kako bi se pripremila parcela za izgradnju bilo je neophodno srušiti dva hana i Benderijinu kuću.
Nema para koje bi platile rahatluk
Sve je bilo spremno za izgradnju veleljepne Vijećnice, ali se pojavio veliki problem. Benderija ni pod kojim uslovima nije htio dati dozvolu da se njegova kuća sruši. Nikakve molbe ni obećanja nisu pomagala. Benderija je poručio: ”Car je u Beču velik i moćan, od mene mu svaka čast i poštovanje, ali on nema para koje bi platile moj rahatluk.”
Kako molbe nisu urodile plodom, vlast je promijenila način ubjeđivanja, pa je Benderija završio u zatvoru. Popustio je pod policijskim degenekom i pristao ustupiti svoje zemljište, ali pod uslovom da se njegova kuća ”ciglu po ciglu prenese na drugu obalu Miljacke”, gdje i danas prkosi monumentalnom zdanju Vijećnice.
Po drugoj, manje dramatičnoj verziji priče, Benderija je odmah prihvatio da se na mjestu njegove kuće sagradi Vijećnica, rekavši: ”Begenišem, ali prenesite mi kuću na drugu stranu da ja gledam svoju Miljacku.”
Bilo kako bilo, zbog njegovog inata kuća dobi ime Inat kuća.
Inat i tvrdoglavost su česta osobina Sarajlija. Mnoge stvari se ovdje rade isključivo iz inata. Valjda je to i jedan od razloga zbog kojeg živimo ovdje i poput Benderije gledamo u Miljacku, diveći joj se kao što se neki dive Temzi, Seni ili Nilu.
Ekskluzivni restoran
Treba reći i kako je danas Inat kuća ekskluzivni restoran sa tradicionalnom bosanskom kuhinjom, čiji je enterijer projektovao jedan od najznačajnijih savremenih bh. arhitekata – Amir Vuk Zec.
Između Inat kuće i Vijećnice nalazi se jedan od najstarijih sarajevskih mostova, Šeher-ćehajina ćuprija. Sagradio ga je 1620. godine Hadži Husein, jedan od sarajevskih šeher-ćehaja, odnosno gradonačelnika iz osmanskog perioda. Most je imao pet lukova, ali je za vrijeme austrougarske vladavine, prilikom regulacije toka rijeke Miljacke 1897. godine, jedan od lukova zatrpan.
I za ovaj most se vežu mnoge legende. Najzanimljivija je ona koja kaže da je prilikom izgradnje mosta u njega ugrađen veliki dijamant, kojeg je koju godinu kasnije ukrao neki mladić kako bi ga poklonio svojoj djevojci. Na suđenju se sudija toliko raznježio ljubavnom pričom dvoje mladih da se smilovao i oslobodio mladića.
A, možda se i to desilo iz nekog inata. Ko bi ga znao?
