Sarajevski somun

Ne zna se tačno kada i kako je somun stigao u Sarajevo. Neki će reći da ga je sa sobom donijela vojska sultana Fatiha, dok drugi „krivicu“ za somun pripisuju Gazi Husrev-begu i njegovoj želji da siromasi i putnici-namjernici u njegovom imaretu (javnoj kuhinji) jedu jeftin, ali ukusan hljeb.

01.05.2015.

Bilo kako bilo, somun je već vijekovima neizostavan dio sarajevskih sofri (trpeza). Čuveni sarajevski ćevapi bez njega bi bili tek još jedne mesne okruglice, a jela u aščinicama ne bi ni izbliza bila tako ukusna da se uz njih ne služi somun.

Ipak, nedostatak somuna najviše bi se osjetio uz ramazan. Jer, odlazak po somune u neku od čuvenih pekara i stajanje u dugačkom redu dok se svuda oko vas širi zamamni miris ovog peciva dio je sarajevskog prediftarskog rituala.

Tijesto za somun, koje se pravi od brašna, vode, kvasca i soli, se prije pečenja razvuče u koliko-toliko savršen krug, nakon čega se na somunu krpom načini uzorak mušepka (rešetke). Somuni se potom ubacuju u peć na drva i peku se svega minut-dva.

Ramazanski somuni razlikuju se od onih koji su u ponudi ostatkom godine po tome što se somuni u vrijeme ramazana posipaju sjemenkama ćurekota (crnog kima), za kojeg se zna da ima mnoga blagotvorna svojstva.