Bilo kako bilo, somun je već vijekovima neizostavan dio sarajevskih sofri (trpeza). Čuveni sarajevski ćevapi bez njega bi bili tek još jedne mesne okruglice, a jela u aščinicama ne bi ni izbliza bila tako ukusna da se uz njih ne služi somun.

Ipak, nedostatak somuna najviše bi se osjetio uz ramazan. Jer, odlazak po somune u neku od čuvenih pekara i stajanje u dugačkom redu dok se svuda oko vas širi zamamni miris ovog peciva dio je sarajevskog prediftarskog rituala.

Tijesto za somun, koje se pravi od brašna, vode, kvasca i soli, se prije pečenja razvuče u koliko-toliko savršen krug, nakon čega se na somunu krpom načini uzorak mušepka (rešetke). Somuni se potom ubacuju u peć na drva i peku se svega minut-dva.

Ramazanski somuni razlikuju se od onih koji su u ponudi ostatkom godine po tome što se somuni u vrijeme ramazana posipaju sjemenkama ćurekota (crnog kima), za kojeg se zna da ima mnoga blagotvorna svojstva.