Ines Tanović

U Sarajevu se osjeti duh zajedništva!

Rediteljica i scenaristica Ines Tanović predsjednica je Udruženja filmskih radnika BiH. Autor je nekoliko kratkih igranih filmova i omnibusa „Neke druge priče“, a na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu premijerno će biti prikazan njezin prvi dugometražni igrani film „Naša svakodnevna priča“.

28.07.2015.

Ova Sarajka podijelila je s nama utiske o gradu u kojem je rođena.

Smatra da je Sarajevo specifično po svom jedinstvenom i neponovljivom duhu. Naglašava kako se, uprkos historiji koja je na ove prostore često znala donijeti sukobe, u Sarajevu i danas osjeti duh zajedništva.

Otkriva nam i da je njen život neraskidivo vezan uz mahalu i ulicu Logavina, gdje živi već 50 godina, te uz staru sarajevsku čaršiju, i to onaj njen uži dio - između Sebilja i Slatkog ćošeta.

Dodaje i kako Sarajevo voli zbog njegove ljepote i kvalitete života koju ovaj grad pruža, ali i zbog neposrednosti i spontanosti ljudi.

Kada se odluči za šetnju omiljena tura joj je ona od Slatkog ćošeta do Marijin Dvora, a uvečer voli sa psom prošetati Vilsonovim šetalištem. Za izlet izvan grada bira Igman, gdje sa prijateljima i psima uživa u prekrasnoj prirodi.

Dnevnu kafu Ines najčešće pije u Galeriji Boris Smoje, a nerijetko posjeti i neki od kafića na Ferhadiji.

Kako su njeni večernji izlasci obično vezani uz kulturne događaje, naglašava da najviše uživa za vrijeme Sarajevo Film Festivala. Od kulturnih događaja preporučuje i posjetu teatarskom festivalu MESS, kao i Jazz Festu Sarajevo.

Kada je riječ o gastro ponudi Sarajeva, ističe kako najviše voli ćevape iz Petice i da rado odlazi u restorane Tavola, Sedef i Sushi San. Za brze obroke bira wok iz Snogu i doner kebab iz Pirpe.

Za bh. kuhinju smatra da je idealan spoj mediteranske i orijentalne, te dodaje kako je domaća hrana istovremeno i zdrava i ukusna.

Najljepše zgrade u Sarajevu za nju su nekadašnja evangelistička crkva, danas Akademija likovnih umjetnosti, te Svrzina kuća.

Ines naglašava kako se u fascinantnom pogledu na Sarajevo može uživati sa bilo kojeg uzvišenja iznad grada, a njoj omiljena panorama je ona s vrha Alifakovca.

Onoga ko prvi put dolazi u Sarajevo odvela bi u posjetu Baščaršiji, Velikoj aleji na Ilidži, u gradske muzeje, Svrzinu kuću i na Žutu tabiju, kao i u šetnju po okolnim planinama.

Na kraju smo je zamolili da naš grad opiše u jednoj rečenici, na šta je kazala:

- Sarajevo je dom.