Za naš grad prvi put je čuo iz medijskih izvještaja o ratu u Bosni, a kada je 1999. kao turista došao u Sarajevo u sjećanje su mu se urezale zgrade na kojima su još uvijek bili vidljivi tragovi rata, što je za njega bilo novo i šokantno iskustvo. Ipak, kada je 2004. godine došao ovdje da živi počeo je primjećivati zanimljive ljude, grad i arhitekturu.
Tada se, također, susreo sa kulturom koja je umnogome drugačija od sjevernoameričke. U Kanadi se, kaže naš sagovornik, više radi i ima se manje vremena za odmor, dok je u Evropi to drugačije, jer ljudi uvijek nađu vremena za opuštanje, uživanje i druženje s prijateljima.
Ono što ga se najviše dojmilo u Sarajevu je ugodna atmosfera koja čini da se svaki posjetitelj osjeća kao kod kuće. Tokom života u našem gradu stekao je dosta prijatelja i upoznao mnogo zanimljivih ljudi. Sarajlije opisuje kao odane, darežljive i gostoljubive, a oduševljava ga činjenica da su uvijek spremni dijeliti, bez obzira na to koliko imaju. Kao njihovu manu navodi nekada agresivan način komuniciranja, te činjenicu da tuđu dobrotu shvataju kao slabost. Ipak, naglašava da je temperamentnost Sarajlija dio njihovog šarma i ono što im daje toplinu koja nedostaje ljudima sa Zapada.
Za Anthonyja je najteže bilo naviknuti se na način vožnje u Sarajevu, ali i na to da ljudi automobile bezobzirno parkiraju na trotoaru. Ipak, kako vrijeme prolazi, polako se na to navikava i svakim danom se sve manje oko toga uzbuđuje.
Svoj idealan dan u Sarajevu Anthony počinje palačincima, zatim sa porodicom odlazi u šetnju centrom grada, te na neizostavnu kafu. Kaže kako se uvijek trude da izaberu neko novo mjesto za odlazak na kafu, a poslijepodnevne sate vole provoditi na Vilsonovom šetalištu. Sa porodicom, također, odlazi i na Jahorinu ili Bjelašnicu na skijanje, ili na ugodne ljetne šetnje i vožnju biciklom. Nerijetko odu i do Trebevića, te svrate u Napretkov dom na kafu.
Ono po čemu se Sarajevo najviše razlikuje od njegovog rodnog grada jeste činjenica da je Sarajevo stari grad, dok su sjevernoamerički gradovi uglavnom nastali u skorije vrijeme i planski su pravljeni, kaže Anthony. Za razliku od tih gradova, Sarajevo je raslo spontano, što mu daje šarm zbog kojeg, kaže, imate osjećaj, pogotovo u mahalama, da se nalazite u malom Istanbulu.
Kao veliku prednost Sarajeva Anthony ističe njegovu veličinu, jer većinu bitnih stvari u gradu možete obići pješice, bez upotrebe javnog prevoza. Ono što je prednost nekada zna biti i mana, kaže Anthony i dodaje kako uske uličice nekada baš i nisu najpraktičnije za vožnju.
Simbol Sarajeva za Anthonyja je harmonija i spoj različitosti, koji se najbolje mogu doživjeti na Slatkom ćošetu.
Onima koji prvi put dolaze u Sarajevo preporučuje da obavezno prošetaju po cijelom gradu, da obiđu sarajevske mostove, Vijećnicu i Baščaršiju, te da upiju historiju i čuju interesantne priče koje se nalaze na svakom koraku. Savjetuje im i da obavezno probaju specijalitete bosanske kuhinje, a sarma je jelo kojeg svima toplo preporučuje.
