Nakon što su oboje imali uspješne diplomatske karijere, Nicola je prvu ambasadorsku poziciju dobio upravo u Sarajevu, gdje su stigli u martu 2017.
- Prvo mi je bila ponuđena pozicija ambasadora u jednoj drugoj zemlji, ali kada je, dva dana prije zvaničnog imenovanja, krajem 2016. godine destinacija promijenjena u Sarajevo, bio sam počastvovan što ću preuzeti dužnost u gradu u kojem je prvi italijanski konzulat otvoren još 1863. godine. Fascinirala me veza Sarajlija sa njihovom tradicijom u vremenu tranzicije i podsjetila me na nešto veoma drago, što je u Italiji nestalo.
Dragocjeno, posebno i živo mjesto
Selidbi se radovala i Annarita, koja je BiH prvi put posjetila sa porodicom ranih 80-ih.
- Bili smo u Mostaru i osjećala sam se kao u bajci, da sam na dragocjenom, posebnom i živom mjestu, toliko drugačijem. Bila sam toliko ponosna što sam bila na tom putovanju da sam svim prijateljima pričala o tome. Po dolasku u Sarajevo godinama kasnije, bila sam radoznala i spremna biti fascinirana ovom zemljom i kulturom, što se i desilo.
Kako kažu, diplomatama je često teško razviti prijateljstva sa lokalnim stanovnicima jer većinom žive i djeluju u uskom međunarodnom krugu, ali to u Sarajevu nije slučaj.
Za Annaritu je ovo šarmantan, melanholičan i strastven grad u kojem su stekli prijatelje, što ih obogaćuje i pomaže da bolje razumiju grad i uživaju u njemu.
- Veoma sam sretna ovdje, osjećam se kao kod kuće. Rođena sam u Napulju, a mentalitet Sarajlija je kao naš – pametni su, velikodušni, vole muziku, uživaju u životu i nose tako dobru energiju da se stalno osjećamo okruženi ljubavlju.
Kako broj posjetilaca iz Italije, ali i cijelog svijeta, stalno raste, Nicola bh. vlastima preporučuje ulaganje u gradski prevoz i prevoz do olimpijskih planina, na kojima je i sam naučio skijati, kao i promociju gradskih znamenitosti, prirodnih ljepota i projekata poput Via Dinarice.
Kaže kako je Sarajevo kao rezime ove zemlje, mjesto na kojem učiš o životu.
- Sarajevo ima energiju koja stvara sjajne umjetnike i intelektualce značajne za cijelu Evropu. Divno mi je vidjeti kako se ta energija miješa sa svakodnevnim životom – sve je normalno, a izuzetno u isto vrijeme. Čak ni obični ljudi ovdje nisu obični, što se vidi iz energije koju su nakon rata uložili da ponovo izgrade budućnost, ne gubeći nadu.
Život u kući velikana
- Počastvovani smo što živimo u rezidenciji sa bogatom historijom. U ovoj kući živjela je sarajevska slikarka Mica Todorović, koja je u Drugom svjetskom ratu odvedena u logor jer je ovdje krila dva umjetnika – komunista. Podstanar joj je bio čuveni arhitekt Juraj Neidhardt koji je u uredu u prizemlju mijenjao vizuru grada, a nakon njihove smrti vila je u vlasništvu umjetnika Safeta Zeca.
Svoj odmor planiraju prema terminu održavanja SFF-a, kako ga ne bi propustili.
- Volimo Jazz Fest, MESS, sevdah Damira Imamovića i Amire Medunjanin, muziku Dubioze kolektiva, Bijelog dugmeta... a Annarita je i veliki fan Zdravka Čolića. Veoma nam se dopada kultni film Sjećaš li se Dolly Bell, pa se radujemo istoimenoj predstavi u Kamernom teatru 55.
Annarita prijateljicama često poklanja ručno rađeni nakit koji pravi njena prijateljica Đenita Gioielli, a može se naći u maloj prodajnoj galeriji na Gajevom trgu, u blizini tržnice Markale.
Dok Annarita voli domaći ajvar i kajmak, pizzu u Spazio Gourmetu, uštipke Kod Bibana i bosanske klepe u Kibe mahali, Nicola bira krompirušu u Forinu i lignje u Vinoteci.
- Rado posjećujem nepušačke objekte poput restorana Klopa i kafea Espresso Lab - kaže Annarita.
Nicola kaže da nije tipični Italijan koji voli espresso pa preporučuje čaj u Franz & Sophie, ali i bosanske rakije, te dodaje:
- Sviđa mi se što je ova zemlja prepuna malih tajni, poput dobrih restorana ili kvalitetnog meda, koje možete otkriti samo ako razgovarate s ljudima.
Oboje vole šetnje Baščaršijom, gradske pješačke ture, vožnju žičarom, izlete do Umoljana, Počitelja, izvora Bune... i zaključuju:
- Sarajevo je siguran, bogat grad koji ima planine, dobru hranu i kulturne aktivnosti i Sarajlije trebaju biti ponosne na njega. Nedostaje mu samo more.