Kafa sa ...

Damir Imamović

Damir Imamović je muzičar koji je tradicionalnoj bosanskoj pjesmi - sevdalinci udahnuo novi život i smjestio je u kontekst kamerne muzike.

01.04.2010.

Damir je odrastao u samom centru Sarajeva - u Ferhadiji - dijelu grada o kojem ima posebno lijepo mišljenje. Njegovi prvi izlasci vezani su uz ratni period kada je svaki dio Sarajeva imao svoje okupljalište, pa je Damir ”visio” na trgu ispred Pozorišta mladih.

Interesovalo nas je kakva je situacija sa izlascima danas?

- Izlazim svuda i nemam neko mjesto koje bih posebno izdvojio. U posljednje vrijeme veoma volim ne izlaziti uopšte. A, kada negdje i izađem, to onda bude brzinska kafa i dosta šetnje. Slobodno vrijeme volim provoditi istražujući razne puteljke kojima za deset minuta pješačenja može biti van centra grada, u nekom zelenilu. U proljeće i ljeto dosta šetam po brdima i planinama oko Sarajeva.

Uzimajući u obzir lokacije gdje naš sagovornik izlazi, pretpostavili smo kako su mu proljeće i ljeto najdraža godišnja doba u Sarajevu, ali se ta predpostavka ispostavila samo djelomično istinitom:

- Proljeće mi je definitivno veoma drago godišnje doba, a ljeto volim provesti na moru, premda mi je posao takav da ne mogu baš previše utjecati na to kada ću otići na odmor i koliko će on trajati. I jesen zna biti veoma lijepa. Uglavnom, prelazi između ljeta i zime su najljepši.

Kada su restorani i dobra hrana u pitanju Damir voli otići u ”Dr. Food”, ”Del Padrino”...

A, na pitanje koji mu je od sarajevskih festivala najdra`i, Damir na prvo mjesto stavlja ”Jazz Fest”.

- ”Jazz Fest” mi je u koncertnom smislu najdraži događaj koji se dešava u Sarajevu. Tu sam prvi put gledao Anouara Brahema, Renaud Garcia-Fonsa i još neke sjajne ljude koji su mi kao muzičaru izuzetno bitni. Sa druge strane, to je Festival gdje je sve na visokom nivou; od selekcije muzičara, pa do produkcije. Pored ”Jazz Festa” izdvojio bih i MESS, koji pratim koliko god stignem.

Našem sagovorniku je bilo teško izdvojiti za njega najljepšu zgradu u Sarajevu.

- Ono što mi je drago kod Sarajeva jeste da čovjek za 15 minuta pješice može da prođe kroz zaista šarolike ”arhitektonske pejsaže” i može da iz jedne atmosfere koja je starinska, otomanska, pređe u nešto što ga podsjeća na Beč, a onda se to stapa sa pomalo ružnim, socijalističkim načinom gradnje. U Sarajevu sam navikao na tu mješavinu koja mi pomalo nedostaje kada odem negdje vani. Draga mi je Akademija likovnih umjetnosti, a iz nekog suludog razloga drag mi je i ovaj ”Jatov” neboder pokraj kojeg sjedimo.

Što se najljepšeg pogleda na Sarajevo tiče, Damir izdvaja onaj koji se pruža sa Vratnika i Sedrenika na Trebević i cijeli grad.

Na kraju razgovora Damira smo upitali koja su to mjesta koja bi gost Sarajeva trebao obići u jednom danu kako bi što bolje upoznao naš grad?

- Trebao bi otići u neki od restorana na obroncima Sarajeva sa kojih se vidi grad. Mislim da bi to bilo najprikladnije mjesto za preporučiti.