Rođen je na Mejtašu, i to u kući u kojoj se danas nalazi Ambasada Velike Britanije, odakle se, u šestoj godini života, preselio na Koševo.
- To je bilo taman u ono vrijeme kada je ”Željo” počeo igrati na Stadionu ”Koševo”, jer Stadion ”Grbavica” tada nije zadovoljavao kriterije ondašnje fudbalske lige. E, upravo tamo sam prvo propao kao fudbaler, potom i igrajući košarku, a onda zamalo i svirajući rock 'n' roll. Ustvari, svi klinci sa Koševa su se prvo okušali kao fudbaleri, u ”Sarajevu” ili ”Želji”, pa su se tek onda, u poznim godinama, počeli baviti muzikom. Sve u svemu, to je bilo jedno posebno naselje, gdje je živio poseban tip ljudi. Jer, tamo je samo jedna ulica odvajala ruralno od urbanog. Sa jedne strane ulice su bile zgrade, a sa druge su ljudi uzgajali kokoši i đubrili bašte. Bila je to takva kaljuga da su nas roditelji šlaufima ispirali svaki put kada bismo se s vana vratili kući. Toliko smo blatnjavi bili (smijeh).
Interesovalo nas je gdje je izlazio kada je odrastao i odmakao se od kaljuga Koševa?
- Mi smo izlazili da se ”maramo” sa rajom sa Koševskog brda - odgovara Sula kroz smijeh i dodaje kako su ozbiljniji izlasci došli tek sa polaskom u srednju školu, sarajevsku Drugu gimnaziju. Od tog perioda se krug mjesta za izlaske počeo širiti od kafane Koševo, pa sve do Akademije scenskih umjetnosti, gdje su upoznali svoje prve cure, a kasnije i supruge.
Iako Sula više ne živi u Sarajevu, ipak često navrati do svog rodnog grada. Zanimalo nas je gdje tada izlazi?
- Najviše izlazim na Koševo, ali volim otići i kod Zuke (”City Pub”), kod Kože (Cafe ”Nostalgija”) i u Fis (Cafe ”FisKultura”). ”Sloga” je u posljednje vrijeme dobra kafana, gdje se ljudi stvarno trude napraviti sarajevski šmek zabave. Uvijek ima neki dobar cover bend, neka svirka.
Kada smo se dotakli hrane u Sarajevu, tu je Sula bio vrlo kratak - najbolje se jede kod ”Kibeta”!
Što se tiče arhitekture, kao najljepšu zgradu u Sarajevu izdvaja Muzej revolucije (današnji Historijski muzej), što je, ”sasvim slučajno”, i naziv novog albuma ”Zabranjenog pušenja”. Od sarajevskih festivala najdraži mu je ”Jazz Fest”.
Kao i sve naše dosadašnje sagovornike i Sulu smo pitali odakle se, po njemu, pruža najljepši pogled na Sarajevo?
- Najljepši je onaj pogled iz kafane ”Kod Mehe” na Sedreniku. Svi uglavnom idu iznad ”Jajce” kasarne, ili u ”Park Prinčeva”. Sa Sedrenika se pruža prekrasan pogled. To je ono što se mora otići i vidjeti.
Na pitanje koja to mjesta posjetilac Sarajeva treba obići kako bi za jedan dan što bolje upoznao grad, Sula odgovara:
- Trebao bi otići ispred škole ”Silvije Strahimir Kranjčević” na Mejtašu. Otamo se izbliza može vidjeti arhitektura Sarajeva. Sa nebodera iznad škole može se vidjeti kako se otomanski dio grada pretapa u srednjoevropski, a onda u moderni. To je ono što se ne vidi iz Titove ulice, koliko su blizu crkve, džamije, sinagoge. To je jedna metaforična slika. Još kada dođeš u momentu kada se crkvena zvona i ezan sa džamije stope u jednu muziku, e onda je to nešto prekrasno.
