Prvi put je za Sarajevo čuo još kao tinejdžer, iz izvještaja francuskih medija o ratu u BiH. A, grad na Miljacki je prvi put posjetio 2001. godine, u sklopu razmjene studenata umjetnosti, i tada se zadržao četiri mjeseca. Tri godine kasnije, 2004. godine, iskoristio je priliku da ponovo dođe u Sarajevo i tada su on i njegova djevojka odlučili ostati.

Napominje kako je dosta razmišljao prije prvog posjeta Sarajevu, te odlučio da ne proučava ni historiju, ni običaje, već da dođe i grad upozna bez predrasuda, isključivo na osnovu vlastitih utisaka.

A, prvi susret sa Sarajevom bio je za njega šokantan.

- Samo nekoliko sati nakon što sam pio kafu na aerodromu Charles de Gaulle u Parizu, jeo sam ćevape na Baščaršiji. To je, zaista, ogromna razlika. Kao da sam došao u sasvim drugi svijet – objašnjava Pierre.

U Sarajevu ga se najviše dojmio posebni duh koji grad ima, a voli i to što ljudi imaju vremena za prijatelje, što se u Francuskoj već zaboravlja.

- Uz kafu ili šljivu sjediti satima i pričati o životu je nešto što se ne može svugdje doživjeti - smatra Pierre, te dodaje kako je među Sarajlijama stekao mnogo dobrih i bliskih prijatelja.

Sarajevo je za njega grad koji ima sve što treba da bi bio prava utopija, a opisuje ga kao malu Evropu i grad iz snova.

Najveća razlika između Sarajeva i Pariza, gdje je živio, ogleda se u raznovrsnosti kulturne ponude, koja je u našem gradu dosta oskudnija. Ipak, za njega Sarajevo ima puno više prednosti, a jedna od njih je veličina grada, koja je, kako kaže, idealna i omogućava da svuda možete stići pješice. Naglašava kako bi bilo odlično kada bi saobraćaj bio zabranjen u zoni od Skenderije do Baščaršije. Kao manu Sarajeva ističe činjenicu da je tokom zime zrak veoma zagađen.

Sarajlije opisuje kao vrlo susretljive, rasterećene, pristupačne i ljubazne, a ono što ga iznenađuje jeste činjenica da im razgovori vrlo lako pređu u svađu, a već sutra zajedno sjede na kafi , kao da se ništa nije dogodilo.

Većina stvari koje Pierreu trebaju za normalan život u Sarajevu su na dohvat ruke. Ipak, najviše mu nedostaju familija i sir.

Bosansku kuhinju smatra odličnom, a od tradicionalnih specijaliteta preporučuje zeljanicu i jogurt.

Tokom života u našem gradu i Pierre je ustalio svoj mali ritual: svako jutro ode u kafanu na Baščaršiji, uživa u jutarnjoj kafi, planira dan i ugodno ćaska sa stalnim gostima kojima ne zna ni ime. Nakon toga, spreman je za dnevne obaveze.

Kada bi morao izabrati simbol Sarajeva, za njega bi to bila džezva, jer je ovdje kafa neizostavan dio kulture življenja.

Onome ko prvi put dolazi u Sarajevo savjetovao bi da nađe smještaj u centru grada i da sve obilazi pješice. Preporučuje i odlazak na planine, jer se Sarajevo može pohvaliti predivnom prirodom u kojoj treba uživati.

Za kraj predlaže obilazak klubova i kafića, kako bi se upoznali ljudi i istinski osjetilo Sarajevo.