Prvi put je čuo za Sarajevo 1992. godine, kada je kao volonter jedne humanitarne organizacije došao u našu zemlju kako bi radio s djecom.  Sarajevo je prvi put posjetio 1996. godine, kada je humanitarna organizacija u kojoj je radio odlučila u glavnom gradu BiH otvoriti dječije obdanište.

Prvo što mu je privuklo pažnju bile su prazne ulice na kojima nije bilo ni ljudi, ni automobila. Odmah je primijetio i nešto što mu je oduzelo dah, zbog čega je odlučio ostati živjeti ovdje - prelijepe planine kojima je Sarajevo okruženo i koje za njega predstavljaju istinske simbole našeg grada. Impresioniralo ga je što se za 15 minuta iz centra grada može stići na planinu i uživati u prirodi, te to što planine, tokom boravka u gradu, služe kao odličan orijentir.

Sarajevo opisuje kao grad koji je istovremeno i veliki i mali – ima dosta razvijenu kulturnu scenu i sve prednosti glavnog grada, ali je ujedno i dovoljno malo, pa prilikom šetnje možete sresti dosta poznatih ljudi. Baščaršiju izdvaja kao jedinstven i prelijep dio grada u kojem vlada specifična atmosfera, pa je pravo mjesto za druženje sa interesantnim ljudima.

Iako se njegov rodni otok Curacao dosta razlikuje od Sarajeva, Thierry kaže kako postoje i neke sličnosti. Život ni tamo ni ovdje nije brz, a druženje s ljudima je u obje kulture veoma važno, pa je vjerovatno to još jedan od razloga zbog kojih se odlučio živjeti u Sarajevu.

Kao manu Sarajeva ističe to što su njegovi građani ponekad previše letargični, što ga, ipak, nije spriječilo da među Sarajlijama stekne veliki broj prijatelja, te da se ovdje osjeća kao kod kuće.

Sarajlije opisuje kao tvrdoglave ljude, što im je, naglašava, istovremeno i najveća vrlina i mana. U početku su mu bili neobični i simpatični izrazi koji se ovdje često koriste, poput: „ako Bog da“, ili „Bogu iza nogu“, no s vremenom je shvatio kako je to u Sarajevu uobičajeno u komunikaciji.

Kao posebni ritual koji je razvio u Sarajevu Thierry navodi ispijanje kafe. Prije dolaska u naš grad nije imao običaj piti kafu, ali je, družeći se sa domaćima, naučio uživati u tom ritualu i sada ne može zamisliti dan bez kafe i razgovora sa prijateljima.

S obzirom kako je istinski ljubitelj prirode, kad god ima priliku nastoji iz grada pobjeći u Umoljane ili Lukomir, gdje uživa u kafi i odličnoj hrani, a voli otići i na svoju vikendicu na omiljenoj mu Bjelašnici.

Thierry svim posjetiteljima preporučuje da probaju specijalitete bosanske kuhinje, a s obzirom da je vegetarijanac posebno izdvaja pite zeljanicu, sirnicu i krompirušu.

Onome ko prvi put dolazi u Sarajevo savjetuje da cijeli jedan dan odvoji za lutanje i šetnju Baščaršijom, da se zaustavi i porazgovara sa ljudima, čuje njihove priče, te napravi nekoliko stanki za kafu. Također, preporučuje i odlazak u restoran Kod Bibana, odakle se, pogotovo u vrijeme zalaska sunca, pruža najljepši pogled na Sarajevo.