Tarr, koji zbog poslovnih obaveza dobar dio godine provede živeći u Sarajevu, sa nama je podijelio svoje utiske o glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Kaže kako je za Sarajevo prvi put čuo veoma davno, ali da grad nije imao priliku posjetiti prije negoli je kao gost učestvovao na jednom od prvih poslijeratnih izdanja Sarajevo Film Festivala.

S obzirom da se prije dolaska detaljno informisao, znao je kako je u Bosni i Hercegovini nedugo prije završio rat i spremio se  za najgore. Ipak, ništa ga nije moglo dovoljno pripremiti na tragove užasa rata koji su ga dočekali na svakom koraku, pa je njegov prvi utisak bio da se nalazi u gradu koji je preživio apokalipsu.

Ipak, unatoč ruševinama uspio je vidjeti i ljepotu Sarajeva, a ono što mu se najviše dopalo jeste mješavina kultura i spoj različitosti. Rijetki su gradovi u svijetu, kaže Tarr, koji su multikulturalni na način na koji je to Sarajevo, pa savjetuje Sarajlijama da se svojski potrude da sačuvaju tu kulturnu raznovrsnost.

Ponosan je na činjenicu da je u Sarajevu stekao brojne prijatelje, a na naše pitanje šta smatra vrlinama, a šta, pak, manama Sarajlija, odgovara kako ni Sarajlijama, niti bilo kojim drugim ljudima ne treba tražiti vrline ili mane, već da ih sve treba prihvatiti onakvima kakvi jesu.

S obzirom da u Sarajevu boravi zbog posla najteže mu je bilo naviknuti se na ponekad nesređene poslovne prilike i činjenicu da u jednom trenutku sve može ići kako treba, dok se već u narednom trenutku bez razloga može iskomplikovati i krenuti nizbrdo.

Tarr naglašava kako nije izgradio neki jedinstven sarajevski ritual, već da dnevne aktivnosti mijenja u zavisnosti od potrebe i raspoloženja. Ipak, ono u čemu uvijek uživa jeste duga šetnja Alejom ambasadora koju svima preporučuje.

Jedna od stvari po kojima se Sarajevo i BiH razlikuju od grada i zemlje iz koje dolazi jeste činjenica da se, prema mišljenju našeg sagovornika, ovdje ne obraća dovoljno pažnje na kulturu. Smatra kako Sarajevo i BiH imaju mnogo talentovanih ljudi, pa mu je neshvatljivo to što se o njima ne vodi računa.

S druge strane, veoma mu se dopada bosanska kuhinja u čijim specijalitetima istinski uživa. Posjetiteljima preporučuje da isprobaju različita jela, jer se za svačiji ukus može naći ponešto.

Pošto već duže vrijeme živi u našem gradu Béla Tarr kaže kako se navikao na Sarajevo i da više ne primjećuje njegove mane, te da ima pravu „domaću“ perspektivu.

Ipak, za njega simbol Sarajeva predstavlja nažalost još uvijek zatvoreni Zemaljski muzej BiH, kojeg smatra jednom od najznačajnijih kulturnih institucija u našoj zemlji.

Onima koji prvi put dolaze u Sarajevo savjetuje da posjete Staru pravoslavnu crkvu, Katedralu Srca Isusova i Gazi Husrev-begovu džamiju kako bi dobili bolji uvid u mješavinu kultura kojom se Sarajevo ponosi, a preporučuje i polaganu šetnju gradom tokom koje posjetitelji mogu mnogo toga naučiti o prošlosti Sarajeva.