Kaže kako je za Sarajevo prvi put čula još kao dijete, kada su 1984. godine ovdje održane XIV Zimske olimpijske igre. Istinski ju je Sarajevo zaintrigiralo nekoliko godina kasnije, kada je na likovnoj koloniji u Strumici, gradu u kojem je rođena, upoznala skulptoricu Anu Kovač iz Sarajeva, koja joj je pričala priče o svom gradu, koje su našoj sagovornici zazvučale veoma privlačno.

- Zamišljala sam Sarajevo kao posebno mjesto, gdje žive svi umjetnici svijeta, druže se i pričaju priče, baš kao što je to radila Ana - uz osmjeh se prisjeća Kumjana, ističući kako se ljubav prema Sarajevu kod nje već tada rodila.

Naposlijetku ju je u Sarajevo doveo studij, master program iz Ljudskih prava i demokratije, koji je pohađala u Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu. Dan kada je prvi put stigla u glavni grad BiH bio je topli, sunčani dan s kraja oktobra, a prvo što je vidjela bila su fascinantna svjetla grada i Veliki park preko puta BBI Centra, koji joj se učinio magičnim.

Ističe kako danas istinski uživa u svojim mirnim sarajevskim nedjeljama, te da je veliki zaljubljenik u planine koje grad okružuju i koje su za nju idealne destinacije za bijeg od gradske vreve. Ipak, u danima kada je neraspoložena čini joj se kao da ih nosi na leđima i da je pritišću sa svih strana.

Kumjana je u našem gradu stekla mnoštvo prijatelja koji, kako kaže, za nju predstavljaju lica i simbole Sarajeva.

S obzirom da dolazi iz jedne od bivših jugoslovenskih republika u Sarajevu za nju nije bilo većih kulturoloških iznenađenja. Jedino ju je pomalo začudio proces spravljanja bosanske kafe, koji je nešto komplikovaniji od onog koji se praktikuje u Makedoniji. Najteže joj se, ipak, bilo naviknuti na maglu i duge zime, koji su neuobičajeni za njen rodni kraj.

Tokom godina provedenih u Sarajevu Kumjana je razvila svoje male rituale. Uživa u jutarnjim šetnjama do posla, a voli večerati u skrivenim malim restoranima, kao što je bistro „Sami“ u Splitskoj ulici na Grbavici. Također, rado posjećuje „buvljake“, gdje kupuje knjige, a uživa i u kuhanju i druženjima sa prijateljima.

Po Kumjaninim riječima Sarajevo se od Skoplja, gdje je živjela prije preseljenja u BiH, najviše razlikuje po mirisu, jer njoj Sarajevo miriše na jesen i svježinu, a Skoplje na ljeto i vrućinu.

Simbol Sarajeva za našu sagovornicu je apstraktan, a čine ga ljudskost, prijateljstvo i ljubav. Ističe kako je u našem gradu veoma rijetko indiferentna, te da je to ono što za nju predstavlja jednu od velikih vrijednosti ovog grada.

Onom ko prvi put dolazi u Sarajevo Kumjana savjetuje da ne traži grad za sebe, već sebe u gradu, a u Sarajevu se, naglašava, svako može lako pronaći.

Njene preporuke za one koji prvi put dolaze u naš grad su da budu strpljivi i da slušaju, jer je Sarajevo otvoren grad pun interesantnih priča o svemu.
 
- Svako bi trebao provesti barem jedno prijepodne u Velikom parku, osluškujući i posmatrajući grad – na kraju ističe Kumjana.