Kada je 2003. završio takmičarsku karijeru, Sergej se nastavio baviti plesom kao trener plesnih parova, a oni upoznati sa njegovim radom predstavljaju ga i kao čovjeka koji je Sarajevo „zarazio“ salsom.

U našem gradu Sergej Milicija živi već 13 godina.

Za Sarajevo je prvi put čuo 1992. godine, kada je naša zemlja bila zahvaćena ratnim plamenom i kada iz Bosne i Hercegovine u svijet nisu odlazile nimalo lijepe vijesti. Nakon što je neko vrijeme živio u Sloveniji, 2001. je dobio poziv plesnog kluba „Astorija“ iz Sarajeva, koji ga je angažovao da bude trener mladim plesnim parovima.

Kada je prvi put došao u Sarajevo bio je šokiran, jer su se po gradu još uvijek vidjele posljedice ratnih dešavanja. Ipak, pri prvom kontaktu sa Sarajlijama shvatio je kako se zaljubio u naš grad. Opčinili su ga smisao za humor, otvorenost i ljubaznost ljudi sa kojima se prvi put sreo.

Nije očekivao da će u Sarajevu zateći toliko džamija, ali mu se to veoma dopalo. Kaže kako je upravo to ono po čemu se Sarajevo razlikuje od ostatka Evrope. Također, dopada mu se i ponekad eklektična arhitektura grada, gdje se nerijetko isprepliću različiti stilovi gradnje.

Tokom života u Sarajevu Sergej je stekao veliki broj prijatelja. Kao vrline Sarajlija navodi lakoću komuniciranja, ležernost i odličan smisao za humor, dok su im mane, smatra on, sklonost da ne praštaju uspjeh, te to što u Sarajevu ljudi ne priznaju status zvijezde.

Ono što ga je najviše iznenadilo u našem gradu bili su običaji vezani uz islam, sa kojima se ranije nije imao priliku sresti. Sprva su mu bili novi i interesantni svi običaji vezani za proslavu Bajrama, dok danas, sa ponosom naglašava, i sam slavi Bajram, te ga doživljava i kao svoj praznik.

Sergej je u našem gradu razvio i svoje male rituale. S obzirom da često putuje, po povratku sa svakog putovanja sa prijateljima odlazi u neki od restorana i uživa u ugodnoj večeri uz vino. Najčešće odlazi u Park prinčeva, Pivnicu, Malu pivnicu i Piccolo Mondo. Jedan od rituala mu je i šetnja Vilsonovim šetalištem, te kafa u Aquariusu.

- Ono po čemu se Sarajevo najviše razlikuje od mog rodnog Harkova je veličina, jer je Sarajevo kompaktno i ovdje je sve relativno blizu. Također, obzirom da je Harkov industrijski grad, zrak je tamo dosta zagađeniji nego u Sarajevu - kaže Sergej, te hvali činjenicu što su u Sarajevu prelijepe planine nadomak grada.

Kada smo ga upitali šta smatra prednostima, a šta manama života u Sarajevu, odgovara kako je najveća mana Sarajeva ujedno i njegova najveća prednost, a to je što za odlazak iz zemlje treba dosta vremena.

- Iako ponekad može biti frustrirajuće da vam treba tri sata da dođete do granice, u isto vrijeme to vam omogućava da uživate u laganoj vožnji i prelijepoj prirodi - ističe Sergej.

Simboli Sarajeva za Sergeja su multietničnost i multikulturalnost, a onome ko prvi put dolazi u naš grad preporučuje posjetu Baščaršiji, te odlazak u Avaz Twist Tower, odakle se može uživati u nevjerovatnoj panorami.

Za ručak obavezno preporučuje odlazak u Park prinčeva, dok smatra da je za večernji izlazak pravi izbor Aquarius Vils, te naglašava da se specijaliteti bh. kuhinje, kao što su ćevapi, burek i begova čorba, obavezno moraju probati.