Na početku našeg razgovora Darko Poljak nam je sa osmijehom rekao kako je pravi paradoks činjenica da on u Sarajevu živi od sushija i jazza. Ipak, kada ste majstor svojih zanata, što naš sagovornik zasigurno jeste, onda tako nešto nije nemoguće.

Ovaj odlični saksofonista, član popularnog sastava Sarajevo Jazz Guerilla i vlasnik malenog, ali veoma cijenjenog restorana Sushi San, otkrio nam je neka svoja gledanja na Sarajevo.

Naglasio je kako je Sarajevo interesantan grad, naročito onima koji vole klupske zabave uz elektronsku muziku. Ističe i da je ovdje noćni život uzbudljiv, posebno u vrijeme Sarajevo Film Festivala. On najradije posjećuje Jazz Club Monument, gdje redovno i nastupa, a voli otići i u Zlatnu ribicu, Operu, Balkan Express i Delikatesnu radnju, koja mu je i omiljena destinacija za odlazak na dnevnu kafu.

Kaže kako je razlog zbog kojeg voli Sarajevo to što je ovo grad u kojem je odrastao, gdje ima dosta prijatelja i gdje je, naglašava, lako uživati ukoliko se odlučite na to.

Od kulturnih aktivnosti najviše uživa u koncertima klasične muzike, a voli pogledati i dobru pozorišnu predstavu na sceni Obala Akademije scenskih umjetnosti, ili u Sarajevskom ratnom teatru.

Kako je i sam vlasnik restorana prilično je strog kada je riječ o hrani, a preporučuje posjetu restoranima Noovi, Mala kuhinja i 4 sobe gospođe Safije. Rado odlazi i u aščinicu Hadžibajrić, a od bosanskih specijaliteta, pored neizostavne pite, preporučuje sarmu, punjene paprike, tikvice i ostale dolme.

Njemu najdraže sarajevske građevine su Svrzina kuća i zgrada Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, za koje kaže da su odlični primjeri tradicionalne bh. arhitekture. Smatra da se najbolji pogled na grad pruža sa Sedam šuma, te sa Vidikovca na Trebeviću.

Ubjeđenja je kako je najbolji suvenir koji se iz Sarajeva može ponijeti ručni rad sarajevskih kazandžija - bakreni tanjir sa motivima bogomolja one četiri religije što se vijekovima susreću u Sarajevu.

Onoga ko prvi put dolazi u Sarajevo odveo bi u šetnju starim dijelom grada, da mu pokaže kako se tamo harmonično prepliću osmanski i austrougarski stil gradnje.

Za kraj razgovora zamolili smo ga da naš grad opiše u jednoj rečenici, na šta se on na trenutak zamislio, a potom izrecitovao stih pokojnog Kemala Montena:

- Sarajevo, ljubavi moja!