Luledžina ulica počinje negdje na sredini ulice Kazandžiluk, te ide prema sjeveru tvoreći omanji trg, nakon čega se račva. 

Svojim zapadnim krakom izlazi na ulicu Baščaršija (Baščaršijski trg), a istočnim na ulicu Oprkanj.

Luledžina ulica razvila se u 16. stoljeću na zemljištu vakufa Isa-bega Ishakovića, kojeg je osnivač Sarajeva zavještao svojom vakufnamom (darodavnicom) iz 1462. godine.

U 18. vijeku, pretpostavlja se i ranije, bila je dio Kazandžiluka, a kako su se u njoj kovali ibrici, nazvana je Ibrikčijska čaršija. Nakon toga se jedno vrijeme zvala Oprkanj, a u austro-ugarsko doba i Oprkanjski mejdan.

Poslije 1918. gubi ime i ulazi u sastav Kazandžiluka, a 1931. godine podijeljena je na dva dijela. Mali trg dobio je ime Mali kazandžiluk, a saobraćajnica koja ide u smjeru zapad - istok nazvana je Luledžina ulica.

To ime dobila je po posljednjem učitelju mekteba koji je u ulici djelovao, hadži hafizu Mustafi Muhiću, kojeg su zvali Luledžija jer je u mladosti pravio lule za duhan, a bio je na glasu i kao vrstan kaligraf.

Skupa sa ulicama Kazandžiluk i Male Daire Luledžina ulica danas čini ambijentalnu cjelinu, koja je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U Luledžinoj ulici nalazi se i kuća znamenitog bh. pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara, u kojoj danas djeluje Galerija IPC „E“.