Palata Pravoslavne Mitropolije izgrađena je 1899. godine kao rezidencijalno-poslovni objekat uz Sabornu crkvu Presvete Bogorodice, u stilu srpsko-vizantijske i neoromanske arhitekture, a po projektu arhitekte Rudolfa Tönniesa.

Nakon što je u katastrofalnom požaru 8. augusta 1879. godine uništeno oko 900 objekata u 36 ulica u središtu Sarajeva, austrougarske vlasti kreću sa ubrzanom izgradnjom u okolini pravoslavne Saborne crkve Presvete Bogorodice.

Taj dio grada zamišljen je kao urbano “srce” Sarajeva, u kojem će dominirati arhitektura evropskih pseudoklasicističkih stilova. U njegovom središtu položena je trasa nove, moderne ulice, oko koje će u narednih nekoliko godina biti izgrađeni brojni objekti. Ulica je nazvana Rudolfova (danas Štrosmajerova), u čast prijestolonasljednika Rudolfa Franza Karla Josipa, sina cara Franje Josipa I.

Upravo na raskršću današnjih ulica Štrosmajerova i Zelenih beretki podignuta je palata Mitropolije u vlasništvu Srpsko-pravoslavne crkvene opštine, koja i danas služi kao rezidencija mitropolita dabrobosanskog.

Na listu nacionalnih spomenika BiH palata je sa svojim pokretnim materijalnim dobrima uvrštena 2006. godine.