Za Sarajevo je prvi put čula sa 10 godina od bh. dijaspore u Švicarskoj, a sa 16 godina je obratila pažnju na Sarajevo, kada je na času historije u srednjoj školi učila o ratovima u bivšoj Jugoslaviji.
Prije preuzimanja dužnosti u BiH se o našem gradu informisala kod prijatelja koji su već bili ovdje, pa nije došla potpuno nepripremljena. Ipak, kada je 2010. godine došla na posao u Ambasadu Švicarske u Sarajevu nije očekivala promjenjivo vrijeme i ponekad oštre zime. Iako su njenu prvu sedmicu u Sarajevu obilježile kiše koje su neprestano padale, prvi utisci o Sarajevu bili su izuzetno pozitivni, i to zbog gostoljubivih ljudi, ukusne hrane i odliìne kafe na svakom ćošku.
Ono što Simone najviše voli kod Sarajeva je njegova veličina, idealna za jedan grad. Dovoljno je veliko da ne bude dosadno, a sa druge strane i dovoljno malo da se nakon nekoliko mjeseci boravka osjećate kao kod kuće, jer gotovo da ne možete prošetati gradom a da ne sretnete nekog poznatog.
U Sarajevu je stekla mnoštvo prijatelja, što, priznaje, u početku nije bio nimalo lagan zadatak. Kod Sarajlija cijeni njihovo kritičko razmišljanje, oštroumni cinizam i crni humor, a kao jednu od mana navodi totalno ignorisanje koncepta „stajanja i čekanja u redu“. Sarajlije doživljava kao porodično orijentisane ljude i smatra da većina, bez obzira na spol i godine, obožava djecu i da imaju urođenu sposobnost interakcije sa mališanima.
Ono na šta se nikako nije mogla naviknuti u Sarajevu je kompleksnost političkog uređenja zemlje, promjenjivo vrijeme i dimom ispunjeni restorani, kafići i barovi.
Iako voli promjene i izbjegava rituale, Simone je u Sarajevu stvorila ritual sačinjen od šetnje Ferhadijom vikendom, nakon čega slijedi odlazak na kafu u Torte i To, jedini kafić bez dima cigareta u centru grada, ili na čaj u Franz & Sophie.
Simone ističe kako se Sarajevo razlikuje od gradova u Švicarskoj i po tome što su Sarajlije prijateljski raspoložene prema djeci. U četiri godine, koliko je provela ovdje, vodila je dijete na mnoga mjesta i niti jednom nije doživjela negativne reakcije, što je u Švicarskoj normalno, jer su tamo ljudi manje tolerantni prema maloj djeci koja plaču.
Prednosti Sarajeva za Simone predstavljaju i činjenice da se na sva bitna mjesta u gradu može stići pješice, te to što su Sarajlije veoma gostoprimljive prema strancima. Također, jedna od prednosti je i prelijepa i šarolika priroda koju možete naći nedaleko od grada.
Mane Sarajeva su za nju nedostatak restorana u kojima se ne puši, te „egzotičnih“ restorana i mjesta gdje mogu izlaziti ljudi stariji od 30 godina.
Kada bi morala birati simbol grada, za Simone bi to bili kafići prepuni ljudi u skoro svako doba dana.
Ono što preporučuje onima koji dolaze u Sarajevo jeste da nauče jezik, jer će to na pozitivan način doprinijeti njihovom sarajevskom iskustvu, te da čitaju Sarajevo Navigator koji daje uvid u gotovo sva dešavanja u gradu.
