Jim je za Sarajevo prvi put čuo 1984. godine, kada su se u našem gradu održavale XIV Zimske olimpijske igre. Kao 15-godišnjaku u sjećanju mu je ostalo urezano da su TV prenosi započinjali snimkom iz helikoptera na kojoj je Sarajevo izgledalo čarobno.

Ovdje je prvi put došao tokom opsade, u februaru 1995. godine, kako bi učestvovao u projektima namijenjenim djeci i mladima. U grad je ušao preko planine Igman, sa koje su mu se porušeni krovovi prekriveni snijegom činili baš kao sa TV prenosa iz 1984. godine.

Danas mu Sarajevo izgleda puno magičnije od onoga kako ga je prije dolaska zamišljao, te je, po njegovim riječima, mnogo kompaktnije nego što je izgledalo na snimkama.

Iako mu je teško reći šta mu se najviše sviđa u Sarajevu, jer je toga mnogo, ipak na prvo mjesto stavlja Sarajlije sa njihovim smislom za humor, dobrotom i hrabrošću, koji ga neprestano oduševljavaju.

Osim što imaju odličan smisao za humor, Jim Sarajlije smatra hrabrima, velikim romanticima, odličnim pripovjedačima i pravim domaćinima. S druge strane, često znaju biti nestrpljivi, praznovjerni, pasivni i pesimistični.

Kako kaže Jim, Sarajevo se od njegovog rodnog Glazgova razlikuje po tome što je egzotičnije, manje i ljepše, ali su mentaliteti ljudi dosta slični, jer i jedni i drugi vole da se šale i uživaju u druženju.

Tokom boravka u Sarajevu Jim je stekao mnogo prijatelja, a većina tih prijateljstava datira još iz vremena opsade grada, što pokazuje kako se u Sarajevu mogu steći čvrsta i trajna prijateljstva.

Iako u Sarajevu živi skoro 20 godina, postoje stvari na koje se Jim još uvijek nije uspio naviknuti. Jedna od njih je lagano ispijanje kafe, a neobično mu je i to da ovdje ljudi na pizzu stavljaju kečap.

Tokom života u našem gradu i Jim je stekao svoj sarajevski ritual – posebno uživa u šetnjama u rano nedjeljno jutro, kada voli praviti fotografije. Kafu, ali i rakiju, najčešće pije u galeriji Boris Smoje, a Kod Spomenka iznad Čavljaka voli pojesti, kako kaže, najbolju kajganu na svijetu.

Kao prednost Sarajeva Jim ističe blizinu kako planina čija ljepota oduzima dah, tako i predivnog Jadranskog mora, koje je ljeti na dohvat ruke. Najvećom manom Sarajeva smatra činjenicu da je grad loše saobraćajno povezan sa ostatkom Evrope.

- Iako većini ljudi Sebilj predstavlja simbol Sarajeva, za mene je to, ipak, Vijećnica - ističe Jim, te dodaje da je smatra čudom umjetnosti i arhitekture, a veoma ga raduje činjenica da joj se vraća stari sjaj.

Onome ko prvi put dolazi u Sarajevo Jim savjetuje da obavezno upozna Sarajlije. Također, savjetuje nošenje kacige prilikom vožnje bicikla, te da, kada im dosade sarajevski, probaju banjalučke ćevape.

Turistima preporučuje da, pored starog grada i centra, odu i do Vraca i Starog jevrejskog groblja, potraže stare, skrivene drvene džamije po mahalama, te posjete Historijski muzej BiH, Čavljak, Nahorevo i Umoljane...

Za kraj, svima preporučuje da prošetaju kroz tunel na Ciglanama, jer smatra da se tek tada može istinski iskusiti Sarajevo.