Stoga je bilo nezaobilazno progovoriti i koju riječ o Festivalu:

- Volim način na koji publika dolazi gledati filmove na Festivalu, kao da je to najvažnija stvar na svijetu. Volim i to što u to vrijeme svi pričaju o filmovima i što je film tada glavna tema.

Za Elmu je Sarajevo “grad suprotnosti koje se malo gdje mogu naći”. Kao svoja najznačajnija mjesta u Sarajevu ističe Dobrinju, gdje je odrasla, te Akademiju scenskih umjetnosti, gdje je u ratu odlazila u ratno kino, studirala (danas tamo predaje na predmetu Scenario) i radila u Obala Art Centru, odakle je SFF i potekao.

Najdraža tura za šetnju joj je od kuće do grada – starim stepenicama niz Tepebašinu do Alipašine ulice, potom kroz ulicu Danijela Ozme do Velikog parka, i onda Titovom do Vječne vatre. Omiljene građevine su joj Inat kuća zbog njene simbolike i Akademija likovnih umjetnosti, koja Obalom Maka Dizdara dominira poput neke kraljice.

Nedavno je otkrila pogled na Sarajevo sa Vučije Luke, koji joj je dao potpuno novu perspektivu grada, pa ga svima preporučuje.

Kafu pije u Delikatesnoj radnji, a vrlo dobrim smatra i restoran koji se nalazi pored. Za večernji izlazak preporučuje restoran Noovi zbog fenomenalne pizze i vina, te Dekanter zbog odlične atmosfere i tartar bifteka.

Redovno posjećuje izložbe, studentske predstave na Akademiji scenskih umjetnosti, koncerte, projekcije filmova u kinu Meeting Point... Posebno joj je drag Jazz Festival, za kojeg kaže da je svake godine sve bolji i bolji.

Posjetiteljima Sarajeva preporučuje zanimljivu dnevnu turu:

- Popeti se na Bistrik do stare stanice, jesti kifle u Velikom parku, popiti zovu na Baščaršiji, umiti se ispred Begove džamije, obići Tržnicu uz obaveznu degustaciju sireva i mesa i onda sjesti negdje i piti kafu posmatrajući prolaznike. Večera bi morala biti kod Kibeta.

I pažnja: ko jednom ovdje dođe postaje ovisnik o ovom gradu!