Rođena na sjeveru Njemačke, Sussane je studirala u Parizu, a u Sarajevo je došla 1994. Ovdje je zasnovala i porodicu, a tokom prvih deset godina života u našem gradu aktivno je sarađivala sa RTVBiH i Sarajevo Film Festivalom.
- Suosjećala sam s ljudima koji su proživjeli opsadu i željela se angažovati, ponuditi neki novi sadržaj, koji će slaviti mir. Konačno, 2004. sam odlučila pokrenuti Woodstok za djecu, festival kakav ne postoji nigdje na svijetu, koji će ujediniti i okupiti djecu iz cijele BiH kako bi se upoznali, družili i skupa radovali.
Tokom proteklih 14 godina koncept Kid's Festa nadišao je granice BiH, pa Festival danas gostuje u Tunisu, Italiji i Bugarskoj.
Dio veće slike
- Djeca su ta koja uče kako biti aktivni dio veće slike i koja u odraslima mogu probuditi entuzijazam i donijeti im vjeru u budućnost. Moj cilj je kreirati sliku nasmijane djece, koja iz Sarajeva mašu svijetu.
Sjeća se mentaliteta Sarajlija kada je tek stigla ovdje i kaže kako su se solidarnost i velikodušnost u toku opsade mogli osjetiti u zraku, dok danas ubrzani način života sve više otuđuje ljude.
- Smeta mi korupcija i čekanje da neko drugi riješi probleme u gradu. Užasava me što se u većini objekata puši i što nikome ne smeta što se nepušači guše. Kad dođem kući iz kafića, već pred vratima se počinjem skidati i trčim pod tuš kako bih se riješila mirisa dima.
Iz protesta, naglašava, zimi ne odlazi u kafiće. Izuzetak je Espresso Lab, u kojem je pušenje zabranjeno, a nudi najbolje svjetske kafe. Uživa i u pogledu iz S-One Sky Bara, smještenog na krovu hotela Courtyard by Marriott.
SFF i Vijećnica
Rado posjećuje Sarajevo Film Festival, posebno projekcije u Ljetnom kinu Metalac i Narodnom pozorištu, kao i Umjetničku galeriju BiH. Smatra kako je djelić uništene Vijećnice trebao ostati konzerviran, kao opomena i simbol opsade.
- Sarajevo je kontradiktoran grad, sa divnom prirodom. Zimi skijam na Bjelašnici i Jahorini, ljeti uživam u baštama, a često se odvezem do Jablaničkog jezera i hrvatske obale. Priroda ove zemlje je poput one na filmskom platnu, oduzima dah.
Kako živi u Starom Gradu, na Kovačima, prijateljima koji je ovdje posjećuju obično savjetuje da prvo „bace pogled“ sa Žute tabije, pa se spuste na Baščaršiju, probaju Begovu čorbu i prepuste se istraživanju Sarajeva.
- Cijene su ovdje znatno niže u odnosu na one u EU, pa mogu birati kako će ugoditi sebi. Od kupovine u SCC-u, do odlaska frizeru, manikeru, na masažu... Naglašava kako je nemoguće da se turisti dosađuju u Sarajevu, gradu čiji stanovnici imaju smisla za estetiku.
