Dragan Kožović Kožo

Sarajevo je kozmopolitski grad!

Dragan Kožović - Kožo je jedan od prvih sarajevskih DJ-a, vlasnik kafane Nostalgija i čovjek kojeg poznati kolumnista Boris Dežulović pominje na početku svake svoje kolumne, koje objavljuje u dnevnom listu „Oslobođenje“.

01.10.2011.

Kožo je 80-tih godina, kao 18-godišnjak, počeo puštati muziku u sarajevskoj diskoteci ABC na Čengić Vili. Tokom Olimpijade  1984. radio je u Holiday Innu, potom u Hotelu Evropa, Slozi..

Kaže kako su prije rata posjetitelji iz regije hrlili u Sarajevo, kako bi doživjeli fenomen noćnog života u glavnom gradu BiH i klubovima poput Sloge, BB-a, Dancinga 77... Za vrijeme rata Kožo je radio u kafani Kabare u Pozorištu mladih, potom u diskoteci Senator, nakon čega se odlučio okušati kao ugostitelj. Njegova kafana Nostalgija, u ulici Muvekita, postoji već 11 godina.

Veliki dio života našeg sugovornika vezan je uz kultnu kafanu Dedan, koja se nalazila u ulici Halači i koja je bila jedna od prvih sarajevskih kafana u kojoj su DJ-evi uživo puštali muziku.

- Ta kafana je formirala jednu odličnu generaciju, koja nije bila opterećena konfesijom, stepenom obrazovanja, imovinskim kartama...

Naš sugovornik danas najviše voli prošetati Vilsonovim šetalištem, u društvu svog psa Lole, jednoipogodišnje ženke bishon frisea. Kada je o sarajevskoj arhitekturi riječ, omiljene su mu stare austrougarske zgrade, poput onih na Marijin dvoru, Zemaljskog muzeja, Vijećnice... Ponovo izgrađeni Hotel Europa za njega je dobar primjer spoja starog Sarajeva i moderne arhitekture.

Ako kafu ne pije u Nostalgiji, Kožo će po dnevnu „porciju“ ovog napitka najčešće otići u Delikatesnu radnju, ili u Cafe Manhattan u Kulovićevoj ulici. Što se restorana tiče, najčešće posjećuje Tavolu, Delikatesnu radnju i Noovi, te restorane Pod lipom i Bašča. Obožava ćevape, a najčešće ih jede kod Hodžića, ili u Petici. Ističe da onaj ko prvi put dolazi u Sarajevo treba obavezno otići kod Kibeta i probati odlične bosanske specijalitete.

Posjetitelji Sarajeva trebaju posjetiti i Olimpijski i Zemaljski muzej, a nakon toga vidjeti i Tunel spasa, Bijelu tabiju... Njegova omiljena mjesta sa pogledom na Sarajevo su restorani Kod Bibana i Bašča, te vidikovac na Trebeviću.

Naš razgovor Kožo zaključuje sa svojim pogledom na Sarajevo kakvo je, po njegovom mišljenju, ono danas:

- Možda Sarajevo nije onaj grad kao što je to bio prije rata, ali je, sigurno, još uvijek kozmopolitski grad. I zbog toga ga volim.