- Sve Sarajlije se uvijek vraćaju Sarajevu – objašnjava Ismar dok nabraja ulice u kojima je odrastao: Kulovića, Rizaha Štetića, Lenjinova...

Za djetinjstvo ga vežu i odlasci s ocem na Babića baštu, vidikovac iznad Bentbaše, sa kojeg se, kaže, pruža najljepši pogled na Sarajevo. Ipak, Baščaršija za njega ostaje najdraži dio grada:

- Najljepše je šetati uličicama na Baščaršiji, od Kazandžiluka, pa do hotela Europe i Brusa Bezistana.

Kada je u Sarajevu, Ismar najviše vremena provodi u druženju sa prijateljima, pa je zato čest gost cafe galerije Zvono, ponovo otvorene na istom mjestu koje je 80-tih bilo centar umjetničkih aktivnosti i okupljanja istoimene umjetničke grupe. Autor poznatih plakata za Olimpijadu iz 1984. godine često kafu pije i u galerijama Collegium Artisticum i Boris Smoje, te knjižari Buybook.

Ismar je veliki ljubitelj bosanske kuhinje, a najboljim restoranom smatra aščinicu ASDŽ. Često svrati i u Urban Grill Brajlović, a ćevape jede u Želji.

Kada je kultura u pitanju, Ismar posjećuje prvenstveno izložbe, ali i pozorišne predstave i filmove, pa su Charlama Depot, Collegium Artisticum, Zvono i Art kino Kriterion neka od mjesta gdje se nađe u potrazi za kvalitetnim kulturnim sadržajima.

Ovaj svestrani umjetnik se danas, pored slikarstva, bavi i snimanjem filmova, pisanjem, pjevanjem i komponiranjem.

Svrzina kuća je, po njegovom mišljenju, remek djelo tradicionalne bosanske arhitekture, koju smatra izuzetno funkcionalnom i lijepom. U ostale znamenitosti koje posjetitelji Sarajeva trebaju vidjeti ubraja Umjetničku galeriju BiH, Zemaljski muzej BiH,
te Gazi Husrev-begovu, Ali-pašinu i Carevu džamiju.

Ismar naš razgovor zaključuje tvrdnjom da je Sarajevo jedan od najljepših gradova zato što ljudima daje osjećaj da će u Sarajevu nešto napraviti.

- Ima i ljepših i bogatijih gradova, ali – nijedan od njih nije Sarajevo!