Za naš grad Martin je prvi put čuo od svoje bake, koja mu je pričala o pra-ujaku Josefu, koji je kao mladi kapetan 1878. godine učestvovao u pohodu austro-ugarske vojske na Bosnu i Hercegovinu. Tada je iz Sarajeva donio šareni platneni pojas, koji je danas u Martinovu vlasništvu.
Naš sagovornik je po dolasku u Sarajevo zaključio kako je grad puno veći i šareniji nego što ga je zamišljao. Najviše ga se dojmio raznovrstan i bogat kulturni život, kao i dinamična umjetnička scena. Ono što nije očekivao su ugostiteljski objekti u kojima se pleše do zore, te noćni lokali na Ilidži.
Naglašava i kako je njegov prvi utisak bio da je Sarajevo otomanski grad sa prstohvatom šarma austrougarske monarhije, u kojem do duboko u noć možete pojesti ukusne ćevape i popiti odlično Sarajevsko pivo. A, na prvu ga je oduševio i neobičan spoj kojeg je činio poziv mujezina na molitvu sa minareta džamije, koji se stapao sa muzikom iz jazz kluba.
Naš sagovornik fasciniran je tajanstvenim sarajevskim sokacima i mahalama u kojima vas iza kapija očekuju mistične avanture. Ugodan večernji povjetarac nakon vrelog ljetnog dana, te knjižare sa dobro sortiranim knjigama su, također, one male stvari zbog kojih voli Sarajevo.
Za svog boravka u našem gradu stekao je nekoliko prijatelja koji su ga od početka tretirali kao jednog od svojih. Vrlinama Sarajlija smatra njihovu često dirljivu ljubaznost, a ono što mu se manje dopada je njihovo ponekad depresivno i rezignirano raspoloženje. Dodaje da je za mentalitet Sarajlija karakterističan odličan smisao za humor, te pragmatičan pristup izazovima svakodnevice.
Navika kojom je najviše bio iznenađen je roštiljanje na livadama u okolini grada uz brujanje auto motora i muziku koja se pušta sa auto radija. Najteže mu je bilo naviknuti se na zagađen zrak i maglu tokom jeseni i zime, na činjenicu da se u BBI Centru ne može popiti pivo, te na nizak stepen ekološke osviještenosti Sarajlija.
Martinov mali sarajevski ritual sastoji se od šetnje tržnicom i starim dijelom grada, nakon čega voli odmoriti u čajdžinici Franz & Sophie, a priznaje kako nekad voli popušiti i nargilu. Uz doručak „Kod Bibana“ voli uživati u pogledu na Sarajevo sa „memli“ strane grada, a rado i često zna popiti kafu na visokoj terasi hotela Hecco u centru grada.
Sarajevo se, po mišljenju našeg sagovornika, od gradova u Austriji najviše razlikuje po tome što je manje uređeno, te po tome što u okolini grada nema visokih planina sa glečerima. Ipak, arhitektura i kultura, kafane, kao i redovni koncerti i operske predstave vrlo su slični onima u Austriji.
Kao prednosti Sarajeva Pammer ističe multikulturalnost i blizinu skijaških terena i staza za planinarenje, dok manama smatra prisustvo ratnih oštećenja na zgradama, te nešto lošiji put do mora.
Za Martina su simboli Sarajeva njegovi mostovi i bogomolje četiri najznačajnije svjetske monoteističke religije, koje ovaj grad čine evropskim Jeruzalemom.
Onima koji prvi put dolaze u Sarajevo Martin savjetuje da, ukoliko se ne žele vratiti kući sa pet kilograma viška, u restoranima naručuju pola porcije.
Posjetiteljima Sarajeva, također, preporučuje da prošetaju Baščaršijom i da uživaju u pogledu na grad sa Jevrejskog groblja.
