Kaže kako je za naš grad čula davno, jer je rođena u Daytonu, američkom gradu u kojem je potpisan mirovni sporazum kojim je okončan posljednji rat u BiH. A, sa ovdašnjim mentalitetom oduševila se tokom studijskih putovanja, kada je upoznala nekoliko kolega iz zemalja Balkana.

Kada je dobila priliku da se zaposli u Sarajevu, kojem nedostaje oboista, rado je prihvatila angažman. I kaže kako se nije pokajala, jer su energija koju ovdje osjeća i otvoreni ljudi upravo ono što je i očekivala od ovog grada.

Predivne planine i šume oko Sarajeva

Očarana je predivnim planinama i šumama oko Sarajeva, a rado svrati do Trebevića i tamošnje bob staze. Rastužuje je što su olimpijski objekti još uvijek devastirani. Ipak, impresionirana je dobrodošlicom kakvu nije osjetila nigdje na svijetu i time što su, uprkos ratnim ranama, Sarajlije ljubazni i predivni ljudi. Dirljivim smatra to što i pored nedavne turbulentne prošlosti Sarajevo pokazuje velikodušnost i gostoprimstvo.

Voli pješačiti, a omiljena šetnja joj je ona do Bijele Tabije, odakle uživa u pogledu na grad. Najdraži dio grada joj je Baščaršija, gdje stalno otkriva nešto novo.

Dan ne započinje bez bosanske kafe, koju obožava i sprema je u vlastitoj džezvi. Svoj dnevni ritual upotpunjava čitanjem i slušanjem klasične muzike ruskih kompozitora, a uživa i u odlasku na posao u Sarajevsku filharmoniju, kolektiv u koji se savršeno uklopila.

Kada je prvi put ušla u dvoranu svoje matične kuće, zgrade Narodnog pozorišta, osjećala se kao dijete koje je prvi dan u školi.

- Bila sam nervozna, ali kada sam sa scene pogledala salu i vidjela one veličanstvene lustere osjetila sam ponos jer sviram u velikom evropskom orkestru.

Jedina zamjerka koju ima na život u našem gradu je to što ovdje ne može servisirati svoje instrumente, niti nabaviti potrebne dijelove.

Najposebniji trenutak u Sarajevu doživjela je svirajući na otvorenju Vijećnice, koja je taj dan „počela živjeti novi život, kao Feniks“. Sjeća se i uzvišenosti koju je osjetila ulaskom u ovu omiljenu sarajevsku zgradu, koju nije mogla prestati gledati.

Kafa je simbol Sarajeva

Omiljena mjesta za izlazak sa društvom su joj Zlatna ribica, Moj cafe i Monument, gdje odlazi na pivo, kao i Cakum Pakum, u čijoj šarmantnoj atmosferi uživa.

Ne propušta degustirati sarmu i Begovu čorbu, često posjećuje aščinicu Hadžibajrić, ali najviše voli kuhati sama. Po najbolju pizzu u gradu odlazi na Kovače kod Mahira, a po sushi u Sushi San.

Goste obavezno vodi na tamno Sarajevsko pivo i ćevape, a kada je pitaju gdje mogu kupiti organske proizvode, ona odgovara:

- Drugih i nema u Sarajevu. Nigdje nisam probala tako ukusne jagode ili paradajz, poput onih sa Markala. Oduševljavaju me lokalni mesni proizvodi, a tek sirevi ... iskrena je Lindsey.

Simbolom Sarajeva smatra kafu, za koju se uvijek nađe vremena kako bi se u njoj uživalo sa prijateljima.

Posjetiocima koji prvi put dolaze u Sarajevo poručuje da odvoje vrijeme za razgovor sa ljudima, jer će čuti mnogo nevjerovatnih priča , a naš razgovor zaključuje rečenicom:

- Samo u Sarajevu različite religije spajaju ljude na tako poseban način!