Naglašava kako je za Sarajevo prvi put čuo 1984. godine, u vrijeme XIV Zimskih olimpijskih igara, a da je početkom 90-tih o sudbini glavnog grada BiH bio informiran kroz izvještaje medija o tragičnom ratnom sukobu u našoj zemlji. Ipak, simbol Sarajeva za njega je nakon svih ovih godina bio i ostao Vučko, maskota XIV Zimskih olimpijskih igara.
Prvi put je u Sarajevo došao poslovno prije dvije godine, a kako je to bilo vrijeme Sarajevo Film Festivala zatekao je grad pun ljudi i života, pa je poželio ostati ovdje i bolje upoznati Sarajevo.
Ono što nije očekivao i što ga je prijatno iznenadilo bile su različitosti koje se isprepliću na svakom koraku - stare građevine pokraj novih, ljudi različitih religija i nacionalnosti koji žive skupa bez ikakvih tenzija...
Fasciniran ljubaznošću Sarajlija
Martiniaku se u vezi sa Sarajevom najviše sviđa njegova pristupačnost, jer se u sve dijelove grada može stići veoma brzo i bez puno muke. Fasciniran je i ljubaznošću ovdašnjih ljudi, za koje kaže da su uvijek spremni za razgovor i druženje. Sa ponosom dodaje i kako je u našem gradu stekao mnogo prijatelja.
Kao manu Sarajlija navodi to što znaju kasniti, pa sastanci često ne počinju u predviđeno vrijeme. Ipak, naglašava kako mane Sarajlija nisu ništa u poređenju sa njihovim vrlinama, među kojima je i pozitivan stav prema životu, uprkos velikim ekonomskim izazovima sa kojima se svakodnevno sreću.
Običaj koji ga je u Sarajevu najviše iznenadio jeste to što Sarajlije ispijaju kafu ujutro, u podne, poslijepodne, uvečer... A, bilo mu se teško naviknuti i na duga čekanja u bankama i administrativnim uredima.
Sarajevski ritual našeg sagovornika sastoji se od posjeta mjestima u kojima se služi Carlsberg pivo, među kojima su lokali u centru grada, ali i skriveni restorani u predgrađima.
Ističe i kako posebno uživa u bosanskoj kuhinji, a kao omiljene domaće specijalitete izdvaja klepe i begovu čorbu. Napominje i da je uvijek spreman probati neko novo bosansko jelo, jer dosad nijedanput nije ostao razočaran.
Mnogo odličnih mjesta
Kao odličnu stvar u vezi Sarajeva naš sagovornik ističe blizinu planina, na kojima se zimi po danu može skijati, a onda se uvečer vratiti u grad. Dobrim smatra i to što se od Sarajeva vrlo brzo može doći do Jadranskog mora, te to što ovdje može biti spontan, jer u restoranima ne mora izvršiti rezervaciju mjesecima unaprijed.
Dodaje i kako u našem gradu ima mnogo odličnih mjesta u kojima se uvijek može pronaći slobodno mjesto.
Kao manu života u Sarajevu navodi loš kvalitet zraka i guste magle tokom zime.
Onima koji prvi put dolaze u naš grad Dominic Martiniak preporučuje da ga posjete ljeti, a onda da posjet ponove u neko drugo vrijeme. Ističe da u našem gradu ima toliko toga za vidjeti i doživjeti, te da je to nemoguće obaviti za samo jedan vikend.
- Bogata historija, gostoprimstvo, ljubaznost ljudi i mogućnost da se opustite i uživate u neobičnom i interesantnom okruženju su stvari koje svako treba iskusiti - zaključuje naš sagovornik.
