Iako se po kuloarima pričalo da je odluka MOK-a politički motivirana, Sarajevo je kroz organizaciju Igara iskoristilo pruženu priliku da popravi imidž, koji je na međunarodnom planu do tada bio određen jednim tragičnim događajem - atentatom Gavrila Principa nad austrougarskim prijestolonasljednikom Franzom Ferdinandom.
Moderan evropski grad
Također, Igre su iskorištene i za ubrzani razvoj grada. Nikla su čitava naselja (Mojmilo, Dobrinja), obnovljena je i izgrađena saobračajna infrastruktura, podignuti su brojni sportski objekti (stadion Koševo, dvorana Zetra, skijališta, bob staza...), rekonstruisane dotrajale fasade u centru grada... Sve u svemu, u potpunosti je izmijenjeno lice Sarajeva, koje je kako su se Igre približavale, svakim danom sve više dobivalo obličje modernog evropskog grada.
Takmičenja na XIV Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu započela su 7. februara 1984. godine - utakmicama u hokeju na ledu, a 8. februara su Igre i zvanično otvorene. U ime sportista olimpijsku zakletvu položio je skijaš Bojan Križaj, u ime sudija Dragan Perović, a čast da na stadionu Koševo upali olimpijski plamen pripala je jednoj od najboljih jugoslovenskih klizačica Sandi Dubravčić.
Stadion „Koševo“, kapaciteta 45.000 gledatelja, bio je pretijesan za sve koji su željeli da prisustvuju otvorenju Igara, toj svečanosti sporta, Ijubavi i mira.
Maskota XIV ZOI bio je Vučko - smeđi vuk sa crvenim šalom, kojeg je načinio Jože Trobec, a koji je i dan-danas jedan od prepoznatljivih sarajevskih simbola.
Na Olimpijadi je tokom 12 dana nastupilo 1.437 takmičara iz 49 zemalja, što je najviše u dotadašnjoj historiji Igara.
Najveće zadovoljstvo domaćinima donio je slovenski alpski skijaš Jure Franko, osvojivši srebrenu medalju u veleslalomu, što je bila i prva medalja koju je Jugoslavija osvojila na nekim zimskim olimpijskim igrama. Franka su Sarajlije bodrile sa transparentima na kojima je pisalo: “Volimo Jureka više od bureka”.
Najveće zvijezde sarajevskih Igara bili su takmičari u umjetničkom klizanju - britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean, koji su zlatne medalje osvojili uz maksimalni broj osvojenih bodova. Na Olimpijadi u Sarajevu zlato je osvojila i istočnonjemačka klizačica Katarina Witt, koju su upravo ove Olimpijske igre promovirale u jednu od najvećih svjetskih sportskih ikona.
Zlatna medalja za građane Sarajeva
Ono što je obilježilo ovaj zlatni period Sarajeva su i nevjerovatni ljudi, koji su se potrudili da budu bolji nego ikada ranije.
Kada su u rano jutro 9. februara strani novinari izašli na ulice kako bi ovjekovječili kolaps Igara, nakon velikog snijega koji je napadao prethodne noći, ostali su zaprepašteni jer snijega nije bilo. Građani, od onih najmlađih, do onih najstarijih, uklonili su snijeg sa svih saobraćajnica, bez da ih je iko pozvao da to urade. Radno vrijeme prodavnica, restorana i banaka nije bilo ograničeno i radili su dok god je bilo potrebe. A, ako se desilo da ste nešto izgubili, mogli ste biti sigurni da će vam to biti vraćeno.
Oni koji su došli da gledaju Igre bez da su unaprijed rezervisali hotel, pa zbog toga ostali bez smještaja, bili bi odvedeni u nečiji dom, gdje su najčešće i ostajali kao gosti domaćina.
„Zlatnu medalju treba dati svim građanima Sarajeva“, napisao je nakon Olimpijade jedan od stranih novinara, čime je odao počast Sarajlijama.
XIV Zimske olimpijske igre su među učesnicima, ali i među gledateljima ostale u lijepom sjećanju, a ni članovi MOK-a nisu ostali ravnodušni, pa su ih proglasili najbolje organizovanim zimskim olimpijskim igrama do tada.
