Širom svijeta Jevrejske zajednice obilježavaju lokalne Purime kao dane sjećanja na spas od neke nesreće, ali i kao simbol borbe za opstanak i pouku da se za slobodu mora boriti.
Legenda o Sarajevskom Purimu kaže kako je početkom 19. stoljeća u Sarajevu živio Jevrej Moše Havijo, koji je zbog kvarnog karaktera bio odbačen od svojih sunarodnjaka, nakon čega je prešao na islam, postao derviš i pod imenom Ahmed odselio u Travnik.
Mudri paša
Tamo je protiv Jevreja huškao narod i Mustafa-pašu, tadašnjeg bosanskog valiju sa sjedištem u Travniku. Valija je, međutim, prozreo tog spletkara i naredio da mu se sudi, nakon čega je i pogubljen:
- Nagovaraše me taj opaki čovjek da činim zlo, i evo dade Bog da doznam istinu i otkrih zlo, riječi su koje legenda pripisuje mudrom paši.
Travnički derviši su, kaže dalje priča, tugovali za Ahmedom, vjerujući u njegovu pravednost i ubijeđeni kako su Jevreji zapravo potkupili pašu, pa kada je 1819. za valiju došao Ruždi-paša, zamolili su ga da se osveti Jevrejima za Ahmedovo smaknuće.
Ruždi-paša je u tome uvidio priliku da od Židova iznudi novac, pa je s pratnjom došao u Sarajevo i naredio da mu dovedu 12 najuglednijih Jevreja i starog rabina Mošu Danona, koje je okovao i bacio u tamnicu.
- Narediću da vas pogube u samo jutro prve subote, ali vas mogu otkupiti za četiri stotine kesa – 500.000 groša, zaprijetio je paša Jevrejima.
Tu ogromnu svotu Jevrejska zajednica u kratkom vremenu nije mogla skupiti, pa je ugledni starac Rafael Levi pomoć potražio od komšija muslimana:
- Paši nije stalo do pravde, nego do našeg imetka. Danas traži za otkup 400 kesa zlatnih, a drugog dana će prebaciti naše i vaše imetke u svoje sanduke, odnijet ih iz naše zemlje i ostavit nas osiromašene da gladujemo i propadamo.
Grob u Stocu
Čuvši te riječi, građani se pobuniše i predvođeni Ahmedom Barjaktarem Bjelavskim krenuše pred pašin konak da oslobode sugrađane.
Vidjevši 3000 gnjevnih Sarajlija, valija pobježe u Travnik, a nemalo zatim ga Visoka porta i povuče sa službe u Bosni.
Po izlasku iz tamnice rabin Moše Danon odredio je da se novac skupljen za otkup Jevreja uloži u obnovu Starog hrama, u čijoj blizini o multikulturalnosti Sarajeva danas svjedoči oznaka Sarajevo – Susret kultura.
Mošu Danona je 1830. na putu na hodočašće u Jerusalem smrt zatekla na Vidovom polju kod hercegovačkog grada Stoca, gdje je i sahranjen. O održavanju groba „čudotvora i spasitelja“, na kojem se okupljaju Jevreji iz čitavog svijeta, brine muslimanska porodica Medar.
