Stećci - misteriozni Kameni spavači

Stećci, ili Kameni spavači kako ih je nazvao pjesnik Mak Dizdar, srednjovjekovni su nadgrobni spomenici koji predstavljaju zajedničku kulturnu baštinu naroda BiH i jednu od najvećih misterija ovih prostora.

01.11.2018.

Steći, ili Kameni spavači kako ih je nazvao pjesnik Mak Dizdar, srednjovjekovni su nadgrobni spomenici koji predstavljaju zajedničku kulturnu baštinu naroda BiH i jednu od najvećih misterija ovih prostora.

Ti monolitni kameni blokovi podizani su između 12. i 16. stoljeća na teritoriji BiH, Dalmacije (Hrvatska) i dijelova Crne Gore i Srbije koji graniče sa našom zemljom. U BiH ih ima oko 60.000, u Hrvatskoj oko 4.450, u Crnoj Gori oko 3.050, a u Srbiji oko 2.270.

Najveće dileme vezane su za njihovo porijeklo, pokojnike koji su pod njima sahranjivani, kao i za poruke na njima uklesane, pa ih se veže uz Ilire, nomade Vlahe i bogumile, odnosno pripadnike Crkve bosanske...

Multikonfesionalna bosanska država

Ipak, činjenica kako su pod njima ukopavani pripadnici svih tadašnjih vjera u BiH – Crkve bosanske, Rimokatoličke i Pravoslavne, potvrđuje multikonfesionalnost srednjovjekovne bosanske države, te stećak određuje kao teritorijalno-kulturološki, a ne fenomen vezan za određenu vjersku grupu.

Najranije opise stećaka nalazimo u putopisu Itinerarium iz 1530. godine, Benedikta Kuripečića, slovenskog tumača austrijskog cara Ferdinanda I. Habsburškog, a njihovo sistematsko istraživanje počinje nakon Austro-Ugarske aneksije BiH 1878. godine.

Na pariškoj izložbi Umjetnost na tlu Jugoslavije 1950. godine, pisac i predsjednik tadašnje JAZU Miroslav Krleža, stećke je predstavio svekolikoj svjetskoj javnosti kao jugoslovensku kulturnu baštinu.

U narodu poznati i kao: mramorje, biljezi, kamici, usađenici... dijele se na uspravne i položene (najčešći su sljemenjaci u obliku sarkofaga), a još nisu pronađena dva identična primjerka.

Natpisi na staroj bosanskoj ćirilici – bosančici, pronađeni na oko 5.000 stećaka, govore o tadašnjoj pismenosti, društvenim slojevima i vjerskim pripadnostima.

Brojni stećci ukrašeni su motivima spirale, ljiljana, krsta, polumjeseca, konjanika, ljudskih figura, ruke, lova, jabuke, grozda i loze, oružja i oruđa, životinja...

Mogu se naći usamljeni primjerci, ali i velike nekropole, kao što su: Radimlja i Boljuni kod Stoca, Krekovi pored Nevesinja, Grčka glavica kod Konjica, Dugo polje na Blidinju (Jablanica), Ravanjska vrata na Kupresu, Mramorje u mjestu Perućac...

Svjetska baština

BiH, Crna Gora, Hrvatska i Srbija su 2009. nominirale stećke kao zajedničko naslijeđe za upis na UNESCO-vu listu svjetske baštine, što je Komitet UNESCO-a prihvatio 15.7. 2016. Na listi nazvanoj Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, nalazi se 30 nekropola, od kojih su 22 u BiH, po tri na području Srbije i Crne Gore te dvije u Hrvatskoj.

Najpoznatiji stećak – takozvani Zgošćanski, težak je 14 tona i izložen je u botaničkom vrtu Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, a zbog izuzetnih ukrasa smatra se kako je bio nadgrobni spomenik nekog velikaša.

Nakon 1463. i pada Bosne pod Osmanlije, stećak polako ustupa mjesto nišanu.