Smještena je u srcu Baščaršije, u ulici Mula Mustafe Bašeskije, a nalazi se u sastavu Srpske pravoslavne crkve i važan je svjedok višestoljetne multikulturalnosti glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Prvi put se pominje 1539. godine, kada je obnovljena na temeljima, nosećim stubovima i dijelovima zidova ranohrišćanske crkve sa kraja petog i početka šestog vijeka, a o postojanju crkve na ovom mjestu svjedoči šezdesetak dokumenata iz vremena Turske vladavine.

Raspon volovske kože

Legenda kaže kako je skoro deceniju nakon završetka gradnje Begove džamije 1530. godine, osmanski namjesnik Gazi Husrev-beg sarajevskim pravoslavcima dozvolio obnovu crkve, a kao uslov je postavio da građevina mora biti jednostavna i ne veća od volovske kože.

Na to je neki mudri starac izrezao kožu na tanke kaiše, njima označio zemljište i tako omogućio gradnju crkve na znatno većoj površini, istovremeno ispunivši traženi uslov.

Brojni su osvajači i požari kroz historiju uništavali grad do temelja, pa je i Crkva više puta gorila, nakon čega bi bila obnovljena, što se posljednji put dogodilo 1726. godine.

Odlikuje je stil srednjovjekovnih srpsko-bizantskih građevina, a njena je unutrašnjost riznica izvanrednih primjeraka drvoklesarskog umijeća i ikonopisne umjetnosti.

Nakon otvorenja Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888. godine, crkveni tutor Jeftan Despić inicirao je da se u okviru Crkve otvori muzej u kojem bi bili izloženi vrijedni predmeti koji su stoljećima čuvani u njenoj riznici, da bi Muzej 13. maja 1890. godine osvetio mitropolit Đorđe Nikolajević.

Mošti sv. Tekle i mladenaca

U crkvi se čuvaju i relikvije za koje se vjeruje da su izvor božanske energije, poput mošti sv. Tekle, mučenice iz prvih stoljeća kršćanstva, koje je patrijarh Arsenije IV Jovanović darovao Crkvi, kao i tzv.”mošti mladenaca” (jednomjesečne bebe), koju je prema predanju zla maćeha bacila sa kuće i koja se zbog svoje bezgrešnosti posvetila. Tako se brojne majke i žene koje ne mogu imati djecu, u ovoj Crkvi mole za porod.

Muzejska kolekcija broji preko 700 eksponata, među kojima je jedna od najznačajnijih zbirki ikona na svijetu, njih oko 140 iz perioda od 13. do 19. stoljeća. Tu je i čuvena ikona koju je naslikao Nikola Ricos 1490. godine, a koja služi kao uzorak za identificiranje njegovih drugih slika.

U Muzeju se čuvaju i vrijedni rukopisi, od kojih je najpoznatiji novokanon (zakonik) Sarajevska krmčija iz 1307. godine, te zbirka starog novca, oružja, evenđelja, sultanskih fermana, liturgijskih i umjetničkih eksponata, slika, knjiga, ikonostasnih fragmenata, bogato ukrašenih odijela za molitvu, kujundžijskih radova...

Stara pravoslavna crkva je 2006. godine proglašena nacionalnim spomenikom BiH.