Ulica Džidžikovac vodi od ulice Koševo na jugozapadu do Čekaluše na sjeveroistoku.

U osmanskom periodu razvijena je dionica od današnje Tina Ujevića do Čekaluše.

Tim prostorom dominirale su bašče sa cvijetnjacima i voćnjacima, po čijoj je ljepoti navodno Džidžikovac i dobio ime (tur. güzel – nagizdan, lijep).

Početkom 16. stoljeća Muslihudin hadži Čekrekčija, vakif i graditelj Čekrekčijine džamije na Baščaršiji, otkupio je zemljište na mjestu današnjeg Velikog parka i uvakufio ga za mezarje. U isto vrijeme je i učenjak Kulin hadži Bali na vrhu Džidžikovca izgradio džamiju.

Tokom austro-ugarske uprave na Džidžikovcu niču zgrade i kuće bogatijih građana, poput Kotjerine vile, u kojoj je danas smještena Austrijska ambasada.

Socijalistička Jugoslavija nacionalizirala je vakufsku imovinu, a nakon ekshumacije dijela mezarja Džidžikovac, ugledni arhitekti braća Kadić na tom mjestu 1959. godine grade stambeni kompleks, koji je 2008. proglašen nacionalnim spomenikom.

Od 1995. godine Džidžikovcu je pripojen dio od ulice Koševo do ulice Tina Ujevića.