Nataliya Andreeva Salihović

Moja duša pripada Sarajevu

Nataliya Andreeva Salihović je 2003. godine sa porodicom iz Rusije doselila u Sarajevo, gdje danas predaje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti.

01.05.2019.

Supruga, Sarajliju, upoznala je u rodnoj Moskvi, gdje je boravio poslom.

- Nakon završenog studija hemije i magisterija iz ekonomije, radila sam kao finansijski direktor jedne velike firme i od samog početka naše veze bila sam svjesna da se moj suprug planira vratiti u Bosnu. Nakon sedam zajedničkih godina u Moskvi sa dvoje djece smo doselili ovdje.

Zanimljiv grad

Sarajevo joj je bilo zanimljivo još od XIV ZOI, održanih 1984. u našem gradu.

- Tek po dolasku sam postala istinski svjesna da je jaka zemlja Jugoslavija rasparčana na male države. Šokirali su me ožiljci na BiH i njenim stanovnicima, pa sam zbog toga jedno vrijeme stalno plakala i ta bol će zauvijek ostati u meni.

U početku su joj nedostajale mogućnosti koje je imala u Moskvi, ali je vremenom došlo do promjena u njenom načinu života, ali i u ponudi samoga grada.

- Kada smo tek doselili djeca su bila mala, a u Sarajevu nije bilo opcija za sve vannastavne aktivnosti koje smo za njih željeli. Kasnije je kćerka pohađala školu baleta kod Edine Papo, trenirala boks, sin svira gitaru...

Dok u Rusiji svi žure, Nataliya se navikla na naš mentalitet i uzrečicu “Polako“.

- Slatko mi je vidjeti mlade koji se satima druže u kafićima, a nekad se na šetačima nakrcanoj Čaršiji osjećam kao na protestima. U početku se dešavalo da se, kada s prijateljima gledam humorističku seriju Lud, zbunjen, normalan, smiju svi osim mene. Bolje upoznavši Bosance, danas se i ja smijem na pravim mjestima.

Iako od djetinjstva slika, u Rusiji je zbog problema s vidom odustala od studija slikarstva.

- Ta ljubav nikada nije prestala, pa sam kao student sa zlatnom značkom završila sarajevsku Akademiju likovnih umjetnosti, gdje danas radim kao profesor.

Izlagala je u galerijama Roman Petrović, Preporod... a sjajnim izložbenim prostorima smatra Vijećnicu, Historijski muzej, galeriju Likovne kolonije u Počitelju...

Evropski Jerusalem

Sarajevo je zaista evropski Jerusalem, što vidite i iz šetnje Baščaršijom, koja je srce ovoga grada. Ne bih mogla zamisliti da se vratim u Moskvu, jer sva moja duša pripada Sarajevu u kojem volim ljude, arhitekturu, umjetnost...

U Sarajevu je upoznala mnogo prijatelja, među kojima i nekoliko Ruskinja koje ovdje žive.

- Naše društvo se okuplja u Gastro pubu Vučko, Operi, City Pubu i Aquarius Vilsu, koje preporučujem za dobru zabavu. Volim ambijent Barhane, tufahije na Čaršiji, a zanimljiv mi je i način pripreme janjetine na ražnju.

Voli posmatrati grad iz Vidikovca na Zmajevcu, S One Sky Loungea i cafe slastičarne Torte i to na krovu BBI centra.

- Rado igram badminton, posjećujem Zemaljski muzej i baletne predstave. Uživam u vožnji žičarom do Trebevića i pogledu na poljsko cvijeće na putu ka Lukomiru.