Claudia Klara Zini

Ovdje sam sretna i voljela bih ostati!

Italijanka Claudia Klara Zini od 2015. živi u našem gradu, gdje istražuje temu savremene bh. umjetnosti, volontirajući pritom u Muzeju Ars Aevi i Galeriji Duplex 100m2.

01.10.2017.

Još 2008. upoznala je grupu umjetnika iz BiH, nakon čega je počela posjećivati našu zemlju i istraživati njenu umjetničku scenu.

 - Umjetnost Bosne i Hercegovine me još više zainteresovala nekoliko godina kasnije u Veroni, gdje su na izložbi Imaginarni paviljon BiH na sajmu Art Verona bili izloženi radovi Nebojše Šerića Šobe, Damira Nikšića, Mladena Miljanovića, Dženata Drekovića,Tač.ke.

Tada je odlučila doktorirati na temu savremene bh. umjetničke scene, pa 2015, sa stipendijom londonskog Courtauld Institute of Art dolazi u Sarajevo, gdje je živjela kod prijateljice Emine na Vratniku.

- To je bilo jedno od mojih najljepših ljeta, obilježeno šetnjama sa Vratnika do Žute tabije, gdje sam jutra provodila učeći bosanski jezik uz kafu, a onda se kroz mahale spuštala na Baščaršiju.

Iako je Sarajevo podsjeća na rodni Trento, gradić okružen planinama, kaže da je naš grad drugačiji od svih gradova u kojima je bila.

Mir u duši

- Kad sam prvi put čula ezan na Baščaršiji, osjetila sam mir u duši. A kada pređem oznaku Sarajevo – susret kultura, osjetim toplinu srca ovoga grada, kojem orijentalno naslijeđe daju bajkovitost i magiju. Orijentalni Istanbul je ogroman, ali su sarajevske džamije i mahale mističnije.

Vremenom je otkrila kompleksnost Sarajeva; kroz molitve u Aškenaškoj sinagogi, koju gleda sa prozora Galerije Duplex 100m2, odlazak sa prijateljicom Eminom na prepunu Božićnu misu u Crkvu Svetog Ante, pogled na puna dvorišta džamija u vrijeme Ramazana, proslavu Bajrama i Božića sa prijateljima...

- Kada vidite sve probleme sa kojima se svijet suočava, shvatite da je pravo malo čudo vidjeti slobodno prakticiranje različitih religija na ovako malom prostoru. To se ne smije uzeti zdravo za gotovo. Ovdje sam sretna i voljela bih ostati i baviti se umjetnošću.

U Sarajevu uživa u malim stvarima, poput joge i planinarenja oko grada, kafe na Skakavcu i u Mirisu Dunja na Baščaršiji, vina u Zlatnoj ribici i jazza u Pink Houdiniju.

- Radujem se Jazz Festu, posjetama Umjetničkoj galeriji, Svrzinoj kući i Muzeju Jevreja, filmovima u Meeting Pointu, a bosanski vježbam uz predstave SARTR-a i Narodnog pozorišta, te pjesme Indexa, Dubioze kolektiva, Letu Štuka i sevdalinke u Art kući sevdaha.

Srce Sarajeva

Najboljim sarajevskim suvenirom smatra Srce Sarajeva, repliku nagrade SFF-a, koje izrađuje zlatar Senad Sofić. A vunenim priglavkama uvijek obraduje prijatelje i porodicu u hladnom Trentu.

Voli punjene paprike i dolme kod Hadžibajrića, ćevape kod Hodžića, baklave u Baklava shopu i tufahije kod Ramisa.

- Nije da ne vidim realne probleme, ali ja u Sarajevu vidim i toliko ljepote, koja poništava sve ostalo.