Naziv „Vratnik“, koji je staroslavenskog porijekla i znači „čvor“, ovo naselje je najvjerovatnije dobilo upravo zbog toga što je odvajkada bilo čvorište, raskrsnica važnih puteva.
Carska džada
Preko Vratnika je vodila i Carska džada, put koji je iz Sarajeva, pa preko Višegrada išao sve do Carigrada. Otuda se i jedna od vratničkih kapi-kula i naziva Višegradskom kapijom.
Sve do pohoda princa Eugena Savojskog Sarajevo je, zbog toga što se nalazilo duboko u unutrašnjosti Osmanskog carstva, bilo otvoreni grad bez zaštitnih bedema, sa tek malom tvrđavom na mjestu Bijele tabije. U tu tvrđavu moglo je stati svega 150 – 200 vojnika, a zaštitu u njoj nije moglo pronaći više od nekoliko stotina civila.
Nakon što je Eugen Savojski sa 6500 konjanika 1697. godine provalio u Sarajevo, te do temelja spalio i opljačkao grad, iza njega su ostali strah, nevjerica, ali i svijest da se grad u budućnosti mora adekvatno zaštititi.
Ipak, gradnja utvrđenja oko Vratnika započela je tek nakon Požarevačkog mira, 1729. godine, za vladavine namjesnika Gazi Ahmed-paše Rustempašića Skopljaka.
Paša i sarajevski prvaci odlučili su da se imaju izgraditi bedemi koji će „opasati 450 kuća i da ostane praznog zemljišta za još toliko kuća“, te da odbrambeni zid „bude dugačak sahat hoda, debeo 2 aršina, visok 10 aršina...“
Od Dubrovčana je paša tražio da mu u pomoć pošalju pet lagumdžija i pet čerahora (tvrđavskih zidara), a za nadglednika radova postavio je svog sina Rustem-bega.
Kako je Ahmed-paša već 1730. godine premješten iz Bosne, gradnja je prekinuta ili se sa njom odugovlačilo.
Izgradnju bedema nastavio je vezir Hećimoglu Ali-paša, pobjednik nad austro-ugarskim snagama u boju kod Banje Luke 1737. godine, koji je te zime prezimio u Sarajevu.
Pri gradnji su mu pomagali ulema i narod Sarajeva, a jedna legenda kaže kako je Hećimoglu Ali-paša, zatekavši u Sarajevu mnogo grobalja, zapovijedio da se kamenje nišana povadi i uzida u bedeme.
Pet utvrđenja - tabija
Vratničkim bedemima bio je opasan prostor od 495.596 kvadratnih metara, nepravilnog oblika.
U sklopu bedema nalazilo se pet utvrđenja - tabija (Bijela, Strošićka, Žuta ili Jekovačka, Tabija na Ravnim bakijama i Tabija na Zmajevcu).
Stari grad Vratnik imao je i tri utvrđene kapi-kule (Višegradska, Ploče i Širokac), te pet kapija i nekoliko kapijica.
Nakon što su 19. avgusta 1878. godine austro-ugarske trupe slomile i posljednji otpor sarajevskih branitelja i zauzele šeher Sarajevo, utvrđenja Starog grada Vratnika polako počinju gubiti svoju svrhu.
Danas su od utvrđenja u relativno dobrom stanju samo Bijela i Žuta – Jekovačka tabija, sa koje u vrijeme svetog islamskog mjeseca ramazana u sumrak tradicionalno puca top, koji označava trenutak prekida cjelodnevnog posta.
U dobrom je stanju i Višegradska kapi-kula, a jedini potpuno očuvani komad odbrambenog zida jeste onaj između kapi-kula Ploče i Širokac, koji je danas, skupa sa te dvije kapi-kule, dio Muzeja Alija Izetbegović.
