Kroz razgovor nam je otkrila čime ju je to naš grad osvojio.
Za Sarajevo je, kaže, prvi put čula tokom ZOI '84. Sjeća se kako je bila veoma sretna i uzbuđena zbog toga što je upravo na Olimpijadi u Sarajevu engleski klizački par Torville i Dean postigao savršen rezultat u umjetničkom klizanju, te osvojio olimpijsko zlato.
Povod za njen dolazak u naš grad bio je novinski članak o Kazandžiluku i baščaršijskim kazandžijama. Kako je u to vrijeme studirala restauraciju i obradu metala, odlučila je doći ovdje i saznati više o ovim sarajevskim zanatlijama.
Sarajevo se razlikuje od svega
Sarajevo ju je impresioniralo na prvi pogled, jer se razlikovalo od svega što je do tada vidjela. Već prvog dana obrela se na Žutoj tabiji u vrijeme akšama (zalaska sunca), kada svuda naokolo odjekuju ezani sa džamija. Taj trenutak učinio joj se potpuno magičan.
Kaže kako danas posebno uživa u razgovoru sa starijim Sarajlijama, od kojih sluša priče o Sarajevu nekad i sad. Na taj način upoznaje mentalitet ovdašnjih ljudi.
A, mišljenja je da su Sarajlije ljudi otvorenog duha, mirni i staloženi. Posebno je oduševljava spontana dobrota na koju nailazi kod potpunih neznanaca. Oduševljena je i izdržljivošću građana Sarajeva, koji su, uprkos teškim trenucima koje su preživjeli u prošlosti, još uvijek nasmijani i imaju vremena jedni za druge.
Najvećom manom ovdašnjih ljudi smatra to što nemaju razvijenu svijest o važnosti ekologije i što ne brinu o zagađenju prirode.
Ističe kako je u Sarajevu stekla mnoštvo dobrih prijatelja, a posebno joj se dopada koncept „komšiluka“, običaj njegovanja dobrosusjedskih odnosa, što se danas teško može naći igdje drugdje u svijetu.
Kroz smijeh ističe kako ju je ovdje najviše iznenadio rasprostranjeni strah od propuha, što je u suprotnosti sa njenim ubjeđenjem da malo svježeg zraka ne može da škodi.
Također, teško joj se bilo naviknuti na birokratska pravila koja vladaju u našoj zemlji, a koja su ponekad u suprotnosti sa zdravim razumom.
Njen dnevni sarajevski ritual sastoji se od ispijanja bosanske kafe, bilo da to radi na poslu, ili u društvu prijatelja ili komšija. To je posebno opušta i predstavlja joj ogromni užitak.
Naglašava da se Sarajevo od ostalih gradova u kojima je živjela razlikuje po tome što je ovdje lako biti stranac, jer su ljudi veoma susretljivi i ljubazni prema onima koje ne poznaju.
Veoma poseban grad
Kao glavne prednosti Sarajeva nad ostalim gradovima naša sagovornica ističe njegovu ljepotu, napominjući kako je naš grad u vizuelnom smislu zaista veoma poseban. Jedna od prednosti je i neopisivi osjećaj topline koji se može osjetiti samo u Sarajevu.
Što se mana tiče, Juliet ističe kako su one uglavnom vezane uz političku situaciju.
Simbol Sarajeva za nju je džezva, jer predstavlja djelo tradicionalnih zanatlija, rukotvorinu, a ispijanje kafe iz fildžana i džezve zauzima centralno mjesto u konceptu „komšiluka“.
Izuzetno voli bosansku hranu, iako, dodaje kroz smijeh, većini jela dodaje čili. Voli sarme i punjene paprike, a naglašava i kako ne može odoljeti „klasicima“, kao što su ćevapi i pite.
Onome ko prvi put posjećuje naš grad savjetuje da prošeta i istraži Sarajevo, da se popne na neko od okolnih brda, sjedne u restoran sa dobrim pogledom, uživa u panorami i pokuša razumjeti odnos grada i okoline.
