Za Sarajevo je prvi put čuo sa 14 godina, jer su se tada u glavnom gradu BiH održavale XIV Zimske olimpijske igre, a ovdje je prvi put došao kroz Tunel spasa, u aprilu 1994. godine.

Razloga zbog kojih je ostao živjeti u Sarajevu je mnogo, ali ritam i kvalitet života bili su, kaže, presudni.

Smatra da je Sarajevo izuzetno teško shvatiti i dodaje kako većina ljudi koji dođu osjeti da ih grad privlači, osjete njegovu magiju, ali ne mogu razumjeti odakle dolazi. Ni on sam je ne razumije, ali joj se rado prepušta.

Mentalitet Sarajlija opisuje kao pun kontrasta, jer iako su ispočetka otvoreni i topli prema svima, ukoliko se planirate zadržati u Sarajevu, morate zaslužiti da budete prihvaćeni. A ako vas prihvate u Sarajevu, prihvatit će vas bilo gdje u svijetu, tvrdi Tim.

Najteže mu je bilo naviknuti se na sporiji ritam života i na stav „što možeš danas, ostavi za sutra“. Iznenadila ga je gostoljubivost Sarajlija, a još uvijek je zadivljen darežljivošću ljudi koji su, bez obzira na imovinsko stanje, spremni sa strancem podijeliti ono što imaju. Fasciniran je i time što ovako mali grad baštini izuzetno bogatu kulturu i historiju.

Tim nam je otkrio i svoje male rituale u Sarajevu. Kafu ujutro voli popiti u Delikatesnoj radnji, a poslijepodne bira travaricu, ili čašu vina. Voli popiti i turski čaj u Malim dairama, a kako je veliki ljubitelj prirode, često ide u šetnje oko Sarajeva.

Nekome ko prvi put dolazi u Sarajevo Tim savjetuje da se uklopi u ritam grada, a s obzirom da je Sarajevo puno živih muzeja, poput zanatlija na Baščaršiji, smatra da bi svaki turista trebao naći vremena da ih obiđe. Nezaobilazna mjesta koja treba posjetiti za njega su kafe Tito i svirka uživo u Cinemas Clubu, a od specijaliteta, pored bureka i ćevapa, Tim preporučuje i čimbur u restoranu Pod Lipom.

Kada smo ga upitali šta je za njega simbol Sarajeva, odgovorio je:

- Simboli Sarajeva su ljubaznost, susretljivost i toplina ljudi koji čine da se svi u njemu osjećaju dobrodošlo, sigurno i ugodno.