Međunarodni festival Sarajevska zima već 27 godina svakog februara obogaćuje kulturnu scenu Sarajeva, dovodeći u glavni grad BiH vrsne umjetnike iz svih krajeva svijeta. Na početku razgovora pitali smo gospodina Spahća u kojem dijelu grada je odrastao i koji je dio Sarajeva njemu omiljeni?
- Odrastao sam u centru Sarajeva, desetinu koraka od Stare pravoslavne crkve. A, draga mi je svaka stopa koja se nalazi između Kozije ćuprije i Rimskog mosta.
Interesovalo nas je koja se to sarajevska slika duboko urezala u pamćenje našeg sagovornika, šta je ono čega se prvog sjeti pri pomisli na svoj grad?
- Postoji slika koju nikada neću zaboraviti. To je prizor iz mog najranijeg djetinjstva, iz kvarta u kojem sam odrastao. Napadao je golem snijeg, visok preko metar, a ja mali, svega za glavu visočiji od snijega. Samo je moja glava virila iz te nepregledne bjeline, pa je izgledalo kao da se kupam u snijegu.
Kada smo se dotakli dobrih ruta za šetnju, Spahić nam je otkrio kako najviše voli šetati po planinama oko Sarajeva: Bjelašnici, Jahorini, Igmanu i Trebeviću, a na pitanje koje godišnje doba Sarajevu najbolje pristaje, odgovara:
- Sarajevu lijepo pristaju sva četiri godišnja doba, jer vam je Sarajevo poput one pizze ”Četiri godišnja doba”. Ipak, najbolje mu pristaje ”sarajevska zima”.
Iz perspektive našeg sagovornika, najljepši pogled na Sarajevo pruža se iznutra, iz samog grada, a kao najljepšu zgradu izdvaja Solomonovu palatu u Titovoj ulici, u čijem se dvorištu još uvijek nalazi pojilište za konje.
Mišljenja je da se u Sarajevu najbolje jede u restoranu Pod Lipom, a da je kafu najljepše popiti u kahvani Baščaršija, čiji ”slogan” kaže: ”Ova se kahva tuca i pije, ko može i ko smije”.
Otkriva nam i da, u trenucima kada mu zatreba mir, najradije odlazi uživati u ljepotama vodopada Skakavac.
Interesovalo nas je i šta, po mišljenju Ibrahima Spahića, svaki posjetilac treba obići kako bi upoznao Sarajevo u jednom danu?
- Trebao bi poći na Igman, Jahorinu, Trebević ili Bjelašnicu u ranim jutarnjim satima, a potom obići Vijećnicu, Muzej Sarajeva u Brusa Bezistanu, preći Miljacku i posjetiti Konak i Crkvu Sv. Ante. Zatim se vratiti na desnu obalu Miljacke preko Latinske ćuprije, predahnuti i popiti kafu kod Imareta, posjetiti Begovu džamiju, Medresu i Hanikah, svratiti u Morića han, posjetiti Staru pravoslavnu crkvu, Muzej Jevreja, Katedralu i Bošnjački institut, proći kroz Štrosmajerovu ulicu do hotela Central i Europe, te obići Sabornu pravoslavnu crkvu, Umjetničku galeriju i Prvu gimnaziju. A, onda preko Drvenije treba otići do Aškenaške sinagoge, prošetati Obalom do Likovne akademije, preći Čobaniju i proći pokraj Glavne pošte i Narodnog pozorišta, hodati do Vječne vatre i obići Ali-pašinu džamiju, Crkvu Sv. Josipa na Marijin Dvoru, Zemaljski muzej i Historijski muzej. Zatim treba prošetati Vilsonovim šetalištem, nastaviti dalje prema Ilidži i šetnju završiti na Vrelu Bosne. E, to je prava jednodnevna tura po Sarajevu i takvu turu je mogao organizovati samo legendarni turistički vodič, majstor svog zanata Ibrahim Zildžo.
Na samom kraju našeg razgovora gospodina Spahića smo zamolili da nam u jednoj rečenici opiše Sarajevo:
- Ima jedna pjesma koju sam napisao i koja možda može biti odgovor na to pitanje: ”Sarajevo upoznaje stranca u sebi. U tebi.”
