U osmansko doba trasa današnje ulice Maršala Tita bila je podijeljena na nekoliko dijelova.

Dionica od ulice Kralja Tvrtka do Koševskog potoka zvala se Gornja hiseta (gornji dio), u narodu i Podmagribija, po džamiji i mahali Magribiji.

Od Koševskog potoka do Velikog parka vodio je Gazilerski put, koji je ime dobio po dervišima i gazijama (herojima) Ajni-dedi i Šemsi-dedi, čije se turbe nalazilo na mjestu Higijenskog zavoda.

Između Velikog parka i Dalmatinske bio je Žabljak ili Hadži Idrisova mahala, dok se prostor oko Vječne vatre zvao Bare. Iz imena Žabljak i Bare vidi se kako je cijeli taj kraj bio močvaran, pošto je niz Dalmatinsku tekao potok Buka.

Iza austrougarske okupacije ulica od Koševskog potoka do Baščaršije nazvana je Ćemaluša, a nakon Sarajevskog atentata današnja ulica se zvala Franza Ferdinanda.

Januara 1919. formirana je ulica od Marijin Dvora do Baščaršije, koja je nazvana po Aleksandru I Karađorđeviću. Od 1941. do 1945. zvala se po ustaškom poglavniku Anti Paveliću, da bi 06. aprila 1946. bila nazvana po predsjedniku i maršalu socijalističke Jugoslavije - Josipu Brozu Titu.

Ratne 1993. podijeljena je na dva dijela. Od Marijin Dvora do Vječne vatre vodi Maršala Tita, dok se ostatak do Baščaršije zove Mula Mustafe Bašeskije.