Adeline Paulina Irby

Još od srednjeg vijeka Bosna i Sarajevo bili su ishodište raznih misionara. Neki od njih ostavili su neizbrisiv trag u historiji Sarajeva. Zahvaljujući njenom dobrotvornom i prosvjetiteljskom radu, u Sarajevu se i danas čuva sjećanje na englesku protestantkinju Adeline Paulinu Irby.

01.09.2011.

Piše: Sead Kreševljaković

Rođena je 19. decembra 1831. u Boyland Hallu (Norfolk) u Velikoj Britaniji. Po majci je pripadala porodici uglednih bankara, a otac Frederick Paul Irby bio je mornarički admiral. Nakon smrti roditelja, Adeline Irby odlazi u London gdje se školuje u elitnim školama. Poslije završetka studija, 1859. godine, sa školskom prijateljicom Georginom Mackenzie kreće na istraživačko putovanje po Istočnoj Evropi. Nakon povratka u London objavljuje svoju prvu knjigu – Kroz Karpate.

Putovanje po Balkanu

Već 1861. započinje novu misiju i odlazi na putovanje po Balkanu. Tri godine putuje po Bugarskoj, Bosni, Srbiji, Kosovu, Albaniji, Crnoj Gori, Grčkoj i Makedoniji. Kao plod tih putovanja, 1867. izlazi njena druga knjiga – Putovanje po slovenskim zemljama Turske u Evropi.

U vrijeme Tursko-srpskog rata (1875 – 1878.), Adeline Irby u Londonu osniva fondaciju koja se brine o izbjeglicama i siročadi koji su iz Bosne bježali u Slavoniju. Gradila je sirotišta, naselja za beskućnike, nabavljala lijekove za bolesne i ranjene civile i vojnike. Pretpostavlja se da je u tom periodu na prostoru Sarajeva, Dalmacije i Slavonije pomogla preko 40 hiljada ljudi.

Pomoć i humanitarni rad fokusirala je na pravoslavce koji su živjeli pod vlašću Osmanlija. Hrišćansko stanovništvo prozvalo ju je “plemenita Miss Irby”, a odlikovana je i sa više ordena srpskih i crnogorskih vladara. Iako je svojim radom podržavala najviše srpsko pravoslavno stanovništvo, u putopisima je nerijetko iskazivala i simpatije prema Bošnjacima - muslimanima, koje je smatrala autentičnim nasljednicima srednjevjekovne bosanske aristokratije.

Prva djevojačka škola

Miss Irby je zaslužna za to što je u Sarajevu 1870. godine otvorena prva djevojačka škola, u kojoj su se školovale siromašne djevojčice i prve domaće nastavnice.

Umrla je u Sarajevu u 80. godini života, 15. septembra 1911. Tog dana zastave su spuštene na pola koplja, a na balkonima sarajevskih pravoslavaca bile su izvješene crne zastave i platna.

Iako je oporučila da joj se organizira skromni sprovod, hiljade učenika, nastavnika i građana, te diplomatsko osoblje i predstavnici domaćih vlasti došli su na posljednji ispraćaj ove dobrotvorke.

Iza nje je ostalo nebrojeno mnogo dobrih djela i milioni funti potrošenih na pomoć siromašnima. Imovinu u Bosni zavještala je Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta i Zadruzi Srpkinja kako bi tako i iza smrti pomagala školovanje srpske siročadi.

Miss Irby je za posljednje počivalište izabrala komadić sarajevske zemlje – sahranjena je na protestantskom groblju na Koševskom brdu (grob je kasnije premješten na groblje Sv. Josip na Ciglanama).

Kao znak zahvalnosti građana Sarajeva za njen dobrotvorni rad, jedna od centralnih gradskih ulica već decenijama nosi ime Mis Irbina.