Upravo je Crkva Presvetog Trojstva bila nukleus urbanog razvoja novog dijela Sarajeva, te predstavlja jedno od značajnih ostvarenja historicizma u sakralnoj umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Nukleus urbanog razvoja
Nakon uspostavljanja austrougarske uprave u BiH prvi vrhbosanski nadbiskup, dr. Josip Stadler, je između 1881. i 1918. utemeljio crkvene župe i dao sagraditi nekoliko crkava, Katedralu srca Isusova, samostane, bogosloviju, sjemeništa, odgojne zavode, škole...
Kako su u to doba u Sarajevo u velikom broju počeli pristizati radnici iz svih dijelova Austro-Ugarskog carstva, broj stanovnika se naglo povećavao i grad se počeo širiti oko stare željezničke stanice i naselja Gradski Pofalići, gdje je nastala nova radnička četvrt sa željezničkim radionicama i pogonima za preradu drveta.
Većina doseljenog stanovništva bila je katoličke vjere, pa je nadbiskup Stadler, uz odobrenje Zemaljske vlade, 1902. godine utemeljio katoličku župu Presvetog Trojstva, za koju je trebalo graditi i bogomolju.
Zbog oskudice u novcu najprije se razmišljalo o gradnji kapele, ali je Stadler 1904. godine odlučio, ipak, graditi župnu crkvu.
Izrada projektne dokumentacije povjerena je Josipu Vancašu, koji je u to vrijeme bio zvanični arhitekta i savjetnik Vrhbosanske nadbiskupije, te projektant svih objekata koje je katolička crkva tokom austro-ugarske uprave izgradila u Sarajevu.
Vancaš je projekat izgradnje crkve načinio početkom 1905. godine, a austrougarske vlasti su za manje od tri mjeseca odobrile nacrt i gradnju crkve.
Novac su namirile župe Vrhbosanske nadbiskupije, a najveći dio dao je sam nadbiskup Stadler.
Izgradnja je završena do jeseni 1906. godine, a Crkva je posvećena 18. novembra te godine.
Neoromanička bazilika
Crkva Presvetog Trojstva izgrađena je u stilu jednobrodne neoromaničke bazilike. Dugačka je 40, a široka 15 metara, sa tornjem visine 46 metara, na čijem vrhu se nalazi križ od kovanog željeza, visok skoro tri metra.
Na prozorima crkve nalaze se secesijski vitraži, dok je originalna fasada bila izrađena u dvobojnim, sivo - plavim trakama. Unutrašnjost crkve oslikao je Karl Richter, a slika Presvetog Trojstva i ostale slike na oltaru su djelo Otona Ivekovića.
Tokom posljednjeg rata crkva je znatno oštećena, posebno krov, fasada i vitraži. Od 1999. do 2008. godine bogomolja je u fazama obnavljana, a sadašnja fasada riješena je u alternaciji svjetlijeg i tamnijeg okera.
Od katedrale iz njemačkog grada Freiburga sarajevska Crkva Presvetog Trojstva je 2008. godine na poklon dobila vrijedne orgulje, na kojima je moguće izvoditi orguljska djela svih muzičkih razdoblja.
Orgulje služe za sakralne obrede, ali i za izvedbu koncerata klasične muzike.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je historijsku građevinu, Crkvu Presvetog Trojstva u Sarajevu, 2009. godine proglasila nacionalnim spomenikom BiH.
