Većinu žičare izgradile su firme iz bivše Jugoslavije (Impola iz Slovenske Bistrice, Termoelektro Beograd, Jelšingrad Banja Luka, Energoinvest Sarajevo), a pogonski dio uvezen je iz tadašnje Čehoslovačke.
Trasa žičare, koja je povezivala naselje Bistrik na lijevoj obali Miljacke sa Trebevićem, omiljenim gradskim izletištem, „plućima Sarajeva“, bila je dugačka 2.100 metara. Polazna stanica u ulici Hrvatin nalazila se na 583 m/nv, a dolazna na Vidikovcu bila je na 1.160 m/nv.
Stara žičara imala je 50 kabina, koje su primale četiri do pet osoba, do Vidikovca se putovalo 12 minuta, a u toku jednog sata uspinjača je u oba smjera mogla prevesti 800 putnika.
Panoramski pogled na grad
Na stanicama su se nalazili i mali bifei, a na Vidikovcu je kasnije sagrađen istoimeni restoran, sa predivnom baštom i očaravajućim panoramskim pogledom na grad.
Do opsade Sarajeva u 1990-im žičarom su putovali milioni putnika i ona je postala jednim od prepoznatljivih simbola glavnog grada BiH.
A onda je zlo prokuljalo sa svih strana!
Jedna od prvih žrtava ratnog ludila bio je Ramo Biber, radnik na održavanju dolazne stanice žičare na Vidikovcu, kojeg su 2. marta 1992. iz čista mira ubile snage Jugoslavenske narodne armije (JNA).
Već sa prvim danima rata žičara je uništena, a Trebević je postao prvom linijom fronte.
Žičara se po okončanju rata nije našla na listi stvari koje je trebalo prioritetno obnoviti, a Sarajlije su se pomalo otuđile od Trebevića, koji je bio pun zaostalih mina i „podijeljen“ entitetskom linijom razgraničenja.
Ipak, kako je vrijeme prolazilo, Sarajlije su se polako počele vraćati svom omiljenom izletištu, a rasla je i svijest kako bi trebalo obnoviti žičaru.
Nedostatak finansijskih sredstava, ali i iskrene želje, kao i složenost i sporost bh. administracije uzroci su što se na tu obnovu čekalo više od 25 godina.
A da nije bilo donacije sarajevskog zeta dr. Edmonda Offermanna i agilnosti mladog gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake, vjerovatno bi se čekalo još i duže.
Bilo kako bilo, Sarajevo u aprilu 2018. godine dobija novu žičaru, kojom će se generacije Sarajlija i njihovih gostiju u narednim desetljećima voziti do Trebevića i uživati u spektakularnom pogledu na Sarajevo.
Nova žičara
Nova žičara dobavljena je od italijanske firme Leitner, a trasu i stanice projektovao je arhitekta Mufid Garibija. Žičara ima 33 gondole, od kojih je pet u bojama olimpijskih krugova – plavoj, crvenoj, žutoj, zelenoj i crnoj, jedna je u boji zastave BiH, dok su ostale crne.
U gondolu staje 10 osoba, vožnja do Trebevića traje oko osam minuta, a žičara za sat vremena može prevesti 1200 putnika. Dolazna stanica na Vidikovcu nosi ime Ramo Biber.
