Nema nikakve sumnje da je jedan od najznačajnijih ljudi koji su u ovom gradu djelovali u prošlom, 20. stoljeću, bio Emerik Blum.
Ovaj bosanski Jevrej mađarskog porijekla rođen je 7. augusta 1911. godine u Sarajevu, diplomirao je na Politehničkom fakultetu u Pragu, a kao 20-godišnjak bio je i jedan od saradnika progresivne ljevičarske umjetničke grupe Collegium Artisticum.
Koncentracioni logori
Nakon nacističke okupacije BiH kao ljevičar i Jevrej je među prvima zatočen, a u naredne četiri godine prošao je golgote koncentracionih logora u Sarajevu, na Pagu, u Gospiću, te zloglasnom Jasenovcu. Kao školovanog inžinjera tamo ga je zapalo da radi na održavanju električne centrale i samo ga je činjenica da je bio „neophodan kadar“ spasila od izvjesne i užasne smrti. U novembru 1944. uspio je pobjeći iz logora i priključiti se partizanima.
Po završetku rata radio je kao glavni inžinjer u Upravi elektroprivrede, a zatim i kao pomoćnik državnog ministra elektroprivrede. Iako mu je ponuđena pozicija u Ambasadi Jugoslavije u Londonu, on se na iznenađenje mnogih odlučio vratiti u Sarajevo, gdje je preuzeo rukovođenje malim projektnim biroom. Sa sobom je iz Beograda uspio dovesti i tridesetak stručnjaka, koji su činili okosnicu nastanka i razvoja moćnog Energoinvesta.
Put kojim je krenuo nije bio nimalo lagan - valjalo je pobijediti lokalne predrasude, socijalističke dogme... Bio je pod stalnom prismotrom Službe državne bezbjednosti u čijim izvještajima se našlo i kako se Blum svaku noć provodi u drugoj kafani. Ubrzo je, ipak, otkriveno da je Blum, koji u životu nikada nije uzeo godišnji odmor, svoj automobil prodao nekom lokalnom zanatliji sklonom lumpovanju.
Bez luđaka nema pametnog posla
Vođen devizom da „bez luđaka nema pametnog posla“, odnosno da se razvoj temelji na mladima i njihovom entuzijazmu, pokrenuo je sistem koji je odškolovao na desetine hiljada kvalitetnih kadrova.
- Naše shvatanje je bilo, a praksa je potvrdila njegovu ispravnost, da je za uspjeh osnovno okupiti kadrove. Izgraditi prostor i kupiti mašine bilo je teško jer nije bilo novaca, ali smo se ipak nekako snalazili. Ipak, sve bi to bilo đabe da nije bilo kadrova - reći će u jednom od svojih intervjua.
Za nepune tri decenije koliko je proveo kao čelni čovjek Energoinvesta stvorio je firmu koja je zapošljavala oko 40.000 ljudi, imala prihod od 3 biliona dinara, godišnji izvoz od 500 miliona dolara... Financial Times ga je nazvao “oličenjem socijalističke poslovnosti” i prvim pravim socijalističkim biznismenom. U vrijeme teške hladnoratovske podjele Blum je bez problema sklapao poslove i sa SSSR-om i sa SAD-om, a Energoinvest je u to vrijeme pravio gotovo sve – od hidrocentrala do utičnica.
Karijeru je Blum završio na mjestu gradonačelnika Sarajeva (1981 – 1983.) i člana organizacionog odbora 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Bolest ga je spriječila da ostvari ideje o ukidanju komplikovane administracije koja je otežavala život običnih građana. Umro je 24. juna 1984. godine.
Njegovo ime danas nosi ulica na Grbavici, dok je njegova bista postavljena ispred zgrade Energoinvesta. Kada bi se spomenici gradili od lijepih riječi i sjećanja, Emerik Blum bi zasigurno imao jedan od najvećih spomenika u historiji Sarajeva.
